Kako se kalilo Željezo

Sankt Petersburg Najzanimljivija ruska predstava koja se na pozornicama pojavila u siječnju otvorila je još jednom za Rusiju tipičnu polemiku. Naime, biti dramatičar u Rusiji vjerojatno je najjadnije zanimanje: izvođenje drame plaća se tek rijetkima, a tek pravi sretnici mogu zaraditi nešto od tantijema. Vrlo je popularna disciplina izvođenje drame pod novim naslovom i bez imena autora, a da sam dramatičar i ne zna da mu se drama igra. Ivan Osipov, jedan od mladih ruskih redatelja kojima treba zapamtiti ime, režirao je komad Željezo, koji je kritika zbog inovativnosti odmah podigla u nebesa uz jednu kritičku napomenu: riječ je zapravo o drami YoU Olge Mukine, koja se već pet godina s uspjehom igra u Moskvi. Osipov je preuzeo karaktere i najveći dio drame i mrtav–hladan, reduciravši dramu s dvanaest na tri glumca, napravio predstavu koja oduševljava publiku – i konačno potvrđuje koliko je tekst Olge Mukine zaista dobar. Paradoksalno, ali tipično za Rusiju, autorica je za produkciju saznala iz novina i cijela bi priča mogla završiti na sudu zbog povrede autorskih prava. S malim izgledima da stvar dobro završi za spisateljicu.

Slovenska Ana Karenjina

Ljubljana Slovenska se Drama u ovoj sezoni često bavi literarnim predlošcima. Posljednja takva premijera pozabavila se jednim od najvažnijih svjetskih romana, Tolstojevom Anom Karenjinom. U adaptaciji i režiji Dušana Jovanovića produkcija se usredotočuje manje na spektakularnost predstave i rusko društvo 19. stoljeća, a znatno više na najslavniji ljubavni trokut koji tumače Polona Juh u naslovnoj ulozi, Igor Samobor kao Karenjin i Jurij Zrnec kao Vronski. U tom kontekstu produkcija otkriva iznimnu dramatiku koja priču izdiže iznad okvira holivudske melodrame. Tako o predstavi zbore njezini tvorci, dok je konačni rezultat ponešto podijelio kritiku, dio drži predstavu dobrom, dok drugi misle da u kontekstu provokativnih produkcija poput Alamuta, kojima se Drama odlikuje u ovoj sezoni, ovakav primjer nije nimalo reprezentativan.

Hip–hop Eshil

New York I dok Slovenci, baš kao i Zagrebačko kazalište mladih, suvremenost traže u Tolstoju, poznati New York Theater Workshop, uputio se, zajedno s našim ITD–om, još dalje u povijest, u istraživanje Eshilove tragedije Sedmorica protiv Tebe. No, u povijesnim okolnostima nije se dugo zadržao, komad je prvo preimenovan u Sedmorica, autor više i nije Eshil, nego Will Power, a umjesto grčke tragedije koja se događa u Tebi cijela je priča prebačena u suvremenu Ameriku. Treba li reći da umjesto antičkog zbora scenom dominira hip–hop i da je ova glazbena drama mnogo više komedija nego tragedija? U svakom slučaju rezultat je, sudeći prema kritikama, jako zabavan, svi su to poigravanje s antičkom ozbiljnošću našli duhovitim, a redatelj Jo Bonney vrlo je dinamično cijelu dramu ispričao uz velike hitove funka, R&B–ija i gospela. Eshil kao dobra i pametna kazališna zabava ne susreće se često, pa su Sedmorica rijedak i svjež primjer.

Kako se Gavran kaže na poljskom?

Krakov Iako je premijera drame Sve o ženama u Rio de Janeiru prolongirana za kraj ožujka, Miro Gavran i dalje ostaje najizvođeniji hrvatski dramatičar u inozemstvu. Potkraj veljače publika u Washingtonu vidjet će još jednu njegovu premijeru, u Rockville Little Theatreu bit će izvedena Čehov je Tolstoju rekao zbogom u režiji Alexandera Frasera, a još stižu odlične kritike iz Poljske. Tamo je u Teatru Ludowy u Krakovu početkom veljače u režiji Pawela Szumieca izvedena Gavranova drama Sve o ženama, ista ona koja čeka brazilsku premijeru. Na repertoaru Teatra Ludowy još je Gavranova uspješnica Muž moje žene, a posljednja je premijera peta izvedba jedne Gavranove drame u Poljskoj, što ga čini jednim od najčešće izvođenih inozemnih autora u toj zemlji.

Jasen Boko