IZVORI INSPIRACIJE

IZVORI INSPIRACIJE

Branko Pilaš, Raspršena vrela književnih djela: otkrijte tajnu o nastanku književnog djela, Školska knjiga, Zagreb, 2004.

I ovom knjigom prof. Branko Pilaš promiče književno stvaralaštvo uglavnom hrvatskih pisaca, istražujući tajne nastanka književnih djela, onu čudesnu kemiju, osebujne i neponovljive spojeve mašte i realnosti iz kojih nastaje književno djelo. Ne mistificirajući taj stvaralački proces Pilaš prepušta glavnu riječ piscima, koristeći se razgovorima s njima i osobnim susretima, konzultirajući literaturu. Iz toga druženja s mnogo dobre volje i umijeća nastao je specifičan književno—pedagoški žanr, dobrodošao priručnik, ali i zanimljivo vrelo podataka iz kontakta sa živom književnom riječi. Iskrsava nam odmah u sjećanju poznata knjiga nastala još 1956, knjiga Vlatka Pavletića Kako su stvarali književnici. Nije nam namjera uspoređivati dvije knjige, jer se razlikuju i metodičkim pristupom i osebujnošću osobnih književničkih iskustava, no ono što ih na neki način povezuje nenametljiva je namjera da se s mnogo sabranosti i poštovanja otkrije svekoliko bogatstvo književnih i knjževničkih nadahnuća. Dok je Pavletićev izbor uključio poznate, već afirmirane pisce, dotle Pilaš proširuje krug pisaca i manje poznatim, još neafirmiranim autorima, upravo kao da je slijedio čuveni Barčev moto iz knjige Veličina malenih. Pilaševa Raspršena vrela približavaju nas djelatnosti 53 pisca, a kako je knjiga namijenjena ponajprije učenicima na prijelazu iz viših razreda osnovne škole u srednje, nastavnicima i dobrodošlim čitateljima namjernicima, krasi je jednostavnost kazivanja i plemenita duhovnost koja razotkriva i intimne treptaje književničke duše. Iz naslova segmenata pripadnim odabranim piscima raskriva se osobno i osebujno pulsiranje književnih i književničkih individualnosti, taj nenaučeni spoj srca i duše: čežnja, dobrota i ljubav. Zapravo mogli bismo zaključiti da je ljubav taj dobrodošli i nasušni osjećaj koji povezuje pisce u ovoj knjizi, bilo da je riječ o hrvatskoj književnoj baštini i suvremenicima ili o manjem broju pisaca iz stranih književnosti koje je Branko Pilaš uskrisio izmaštavši razgovore s njima s težnjom da ih približi suvremenom čitatelju, bez obzira na dob. Tako slojevito komponirana, knjiga će zasigurno naći zahvalne čitatelje.

Ljerka Car Matutinović