Visoka napetost

Kazalište Mala scena: Lana Šarić, Ifigenija (po motivima Euripidove tragedije Ifigenija u Aulidi), red. Ivica Šimić

Visoka napetost

Svojom Ifigenijom Lana Šarić pokazala je siguran dramski talent, osjećaj za izgovorenu riječ i dobar dramaturški ukus. To je čvrst temelj za buduća izvorna djela mlade autorice

Tema Ifigenije, s izvorom u grčkoj mitologiji (pa i dublje, u mračnoj prošlosti/podsvijesti čovječanstva, a mogla bi se pronaći i daleka paralela u Starome zavjetu), nedvojbeno, dramaturški je vrlo privlačna — posebice mladom autoru. Lana Šarić (1983), apsolventica dramaturgije, prilagodila je Euripidov izvornik modernom (i postmodernom) senzibilitetu, imajući na umu ponajprije publiku svoga naraštaja, pa i mlađu, recimo tinejdžere.

Ljubav i vlast

Suvremeni interpretatori mitova, s raznim ključevima (Frazer, Graves, Eliade, Bettelheim, da spomenemo samo klasične), u Ifigeniji bi pronašli refleksiju prastaroga prinošenja ljudskih žrtava, čak i u obliku ritualne svadbe. Već u Euripida jasno ocrtani karakteri sliku negdašnjega rituala prenose u područje dramskoga, te njihove dvojbe postaju etičke naravi. Na tragu starogrčkog uzora, Lana Šarić dramski sukob donekle pojednostavnjuje i jasno određuje suprotstavljene strane: Agamemnona, kojega vodi neumoljiva logika vlasti (iako nije lišen tragova ljudskosti) te dviju žena, majke Klitemnestre i kćeri Ifigenije, u kojima, do posljednjega trenutka, prevladava načelo ljubavi — iracionalne, dakako, ali vrlo postojane. Kad spozna da je sve uzaludno, jer je njezin otac ponajprije kralj, a tek onda obiteljski čovjek, Ifigenija se preobražava, izabirući dostojanstvenu smrt: pa i ta vrhunska žrtva, u konačnici, počinjena je zbog ljubavi.

Uloga zbora dodijeljena je (kao što se to danas nerijetko čini) samo jednoj osobi, koja je ujedno nužan element relativizacije (ili amortizacije) tragičkih napetosti, koje bi inače bile nepodnošljive: ciničnom Agamemnonovu factotumu, pomalo nespretno nazvanu Butler (batler, u smislu osobnoga sluge). Taj svevideći komentator nije istinska persona dramatis, poput onih glavnih, nego samo funkcija, bez koje bi se suprotstavljene sile doimale neljudskima, ne bi mogle rječito motivirati svoje postupke, ili bi se jednostavno poništile.

Digest–tragedija

Jednosatna digest–tragedija smještena je u parter, između redova s publikom, dakle intimna je i bliska. Gledatelji, takoreći, dodiruju glumce, ocjenjuju svaki njihov pokret, mimiku i gestu — u takvim uvjetima pokazuje se vjerodostojnost svakoga pojedinog interpreta, njegova izražajnost i glumačka uvjerljivost. Redatelj Ivica Šimić odabrao je (danas neuobičajen) stil pretežno visoke napetosti, gdje je glavnina izgovorenih riječi poduprta jakim patosom, a izljevi emocija nesuzdržani (takav je i žestok scenski pokret); time se predstava izravno sukobljuje sa svenazočnom ironizacijom i relativizacijom koja u današnje doba depatetizira svaku tragediju — jasno, u skladu s deziluzijom koja je očita u cjelokupnu društvu. Rizičan postupak: onako kako ju je koncipirala mlada autorica Ifigenija bi mogla biti odigrana i kao salonska drama, s manjim brojem povišenih tonova. Istodobno, kad je mlađa publika u pitanju, postupak je (očigledno) svrhovit: napetost sukoba naglasila je njegovu dubinu, starost i temeljnu, simboličku važnost. Intelektualistička relativizacija udaljila bi se od elementarnog i predstavu odvela u drugomu (također zanimljivu) smjeru. Scenografkinja Dinka Jeričević, a osobito kostimografkinja Mirjana Zagorec, oblikovale su odličan vizualni dojam predstave — kombinirajući osnovne boje na način koji znatno pridonosi simboličkoj sugestivnosti cjeline. Mladi glumci (Dražen Bratulić, Ronald Žlabur, Lana Barić, Nina Kaić, Nikša Marinović) pokazali su se dorasli teškoj zadaći: djelovali su kao čvrsta i uigrana cjelina, u kojoj tek nijanse izdvajaju Agamemnona afirmirana Dražena Bratulića i Klitemnestru nedvojbeno perspektivne

Lane Barić. Svojom Ifigenijom Lana Šarić pokazala je siguran dramski talent, osjećaj za izgovorenu riječ i dobar dramaturški ukus. To je čvrst temelj za buduća izvorna djela mlade autorice. Sama predstava u Maloj sceni još je jedan dokaz vitalnosti, kvalitete i zanimljivosti toga u mnogočemu jedinstvena teatra u nas.

Boris B. Hrovat