Urbane frustracije

Urbane frustracije

Igor Baksa, Urbanomija, Biblioteka ATC, Čakovec, 2004.

Ne znam da li vam se ikada dogodilo da šetate gradom i da u pojedinim četvrtima prepoznajete obrise drugih gradova? Meni se to često dešava, samo nisam sigurna da li se taj osjećaj prepoznavanja pojavio prije ili poslije čitanja jedne od mnoštva konzumiranih Pavličićevih knjiga u kojoj se pisac, između ostalog, bavi urbanim isprepletanjima; pa zapravo nisam sigurna da li je u pitanju Pavlova ili vlastita sugestija poistovjećivanja. Sam naslov Urbanomija svojevrsna je autorova tvorenica sveobuhvatna za različite aspekte urbanih konstrukcija. Radnja je smještena u grad koji unatoč zadanim koordinatama može biti bilo koji grad u Hrvatskoj, sa stanovnicima tipičnim predstavnicima hrvatskog društva koje autor eksplicitno karakterizira kao »nasilno pourbanizirano ruralno društvo« čvrsta materijalističkog uvjerenja. Bez obzira na pitanje s početka članka u predstavljenom gradu, kao i likovima te njihovim životima, prepoznat ćete dobro poznate obrise hrvatskoga društvenog miljea, pa ćete zasigurno biti zabljesnuti osjećajem već viđenoga.

Marionete i lutkari

Igor Baksa autorskim je poigravanjem likovima i njihovim promjenjivim fabularnim kontekstom napisao ozbiljan roman, tematizirajući niz problema iz života suvremenog intelektualca. U nešto više od deset poglavlja postaje izvjesno da život sa sobom ne nudi jamstvo sigurnosti s obzirom na marionetski položaj ne samo lutaka nego i stvarnih likova, što pretpostavlja postojanje osobe lutkara, koja je i sama možda lutak drugoga nama nedokučiva lika. Baveći se problematikom vlastitog identiteta, te kaosom možebitnih slučajnosti, autor povezuje umjetnost i život pokazujući, čestim psihološkim traktatima o funkcioniranju psihe suvremenog čovjeka, da »život zahtijeva gotovo umjetničku sposobnost zadržavanja zdravog razuma«. Priča koja se provlači svim poglavljima vezana je uz otvaranje lokalnoga kazališnog festivala za djecu, na osnovi kojega se razrađuje tematika funkcioniranja kulturnog aparata na provincijalnoj razini pri čemu je provincijalizam samo podloga na kojoj se predočava šira slika kulturnoga stanja. Predočeni sadržaj može se shvatiti kao alegorijska predodžba neispunjena smisla predstavljena prvo na pojedinačnoj razini, glavnim likom romana, introvertiranoga Gorana, koji se uglavnom osjeća kao mladi Werther, pa sve do globalne razine frustriranosti proizašle iz istoga razloga, odnosno neiskorištavanja postojećih potencijala. Tako će obična nerabljena penkala postati, zahvaljujući zanemarivanju osnovne funkcije jednog sredstva za pisanje, neuobičajen, no izrazito individualan simbol stresa i nezadovoljstva modernoga doba u kojem kultura i uopće vrednote ostaju u drugom planu, dočim primarno mjesto zauzima tzv. human race ili u autorovoj varijanti glad za novcem i materijalnim dobrima. Djelo nabijeno simbolikom podloga je za preispitivanje vrednota i vrijednosti suvremenoga društva. Strah kao pokazatelj i posljedica kontinuiranih frustracija prava je pošast današnjice, u kojoj slabi međuljudski kontakt, što sažima ovaj ulomak: »Ljudi su kao psi. Izgledaju strašno i misliš da bi ih se trebao bojati, a zapravo su jednako uplašeni kao i ti. Nisu li svi ljudski odnosi ništa drugo do neprestano odmjeravanje međusobnih uplašenosti?«

Svakodnevna naoblaka s težnjom prelaska u ništavilo

Urbanomija je nadrealan roman u kojem se preklapaju različite razine zbilje, one koja pripada stvarnosti jednog uma i one koja je tu pred nama i proizvod višestruke percepcije, zbunjujući nas istovremeno izmjenom unutrašnjih i vanjskih manifestacija realnosti. Uz igru psihe i zbilje prisutan je i osjećaj nesigurnosti vezan uz nepostojanje adekvatnoga oslonca u obliku slobode ili zadanosti ljudskog života; pa u skladu s tim nije izvjesno da li su protagonisti odgovorni za svoje postupke ili njima ravna sasvim nepoznat lik tzv. autora. U tom pomalo filozofskom preispitivanju predodređenosti i slobode završava zanimljiv i neobičan roman Igora Bakse, koji nosi poruku o prisutnosti ništavila u svakoj od mogućih komponenti. Ukoliko želite pročitati inteligentno štivo, što je istina za volju rijetkost u svekolikoj poplavi žutila, potražite Baksinu Urbanomiju, u kojoj je prognostika svedena na svakodnevnu naoblaku s težnjom prelaska u ništavilo.

Sonja Homa