SLOBODNI KRITIČAR VREMENA

SLOBODNI KRITIČAR VREMENA

Iz popisa održanih izložaba i njihova karaktera tijekom dvadeset pet godina, uza svu raznolikost tema, jasno je vidljiva programska namjera galerije koja ne odustaje od osnovnoga kritičkog poslanja, djelujući počesto kao enfant terrible naše kulture

Galerije nastaju s vremenom, plode se i uspijevaju s trajanjem ako ima ljubavi i entuzijazma onih koji ih vode, onih koji izlažu, ali i onih koji u njih rado zalaze. Tek u tomu trojstvu skromna i naoko marginalna galerija može uspješno doživjeti dvadeset i pet godina. A zadati sebi ozbiljnu zadaću — kritički pratiti događaje u prostoru našega grada, više je nego smion i gotovo utopijski zahtjev. Uspjeti sakupiti respektabilan krug sudionika, kreatora, te pretežno i stalnu publiku — jer riječ je o unaprijed zadanoj temi — bez presedana je u našemu okružju. Vitalnost Modulora upravo je u vrijednom trajanju, građenju vlastite tradicije, pa od njega već i očekujemo pitanja, ukazivanja na probleme i oštre reakcije na njih.

OD LOKALNA DO NEZAOBILAZNA MJESTA

U takvu ozračju i nije preteško naći kreativnu suradnju, jer uvijek ima onih koji se nađu pozvani i žele kritički govoriti, ako imaju gdje i komu. Kako je galerija znakovita imena Modulor u tome uspjela tijekom dvadeset i pet godina, govori već i skup znanih i stručnih ljudi neformalno okupljenih oko nje kao stalna publika. Izrasla iz Centra za kulturu Trešnjevka, u čijemu se sklopu i danas nalazi, galerija je ubrzo prerasla prvobitno poslanje lokalne galerije gradskoga predjela i svojim djelovanjem do danas postala mjesto sastajanja i stručnjaka i publike cijeloga Zagreba. Iako naoko kruta, gotovo administrativna i deklarativna podnaslova »...specijalizirana galerija za prezentaciju, valorizaciju i revalorizaciju arhitektonsko–urbanističkih i dizajnerskih projekata, izvedbi i autora«, Galerija Modulor izgubila je ubrzo i spontano sve administrativne etikete te se odlučnim i smišljeno zacrtanim profilom i karakterom ubrzo pokazala kao dalekovidan pokazatelj i korektor mnogih prostornih događanja u našem gradu. Baviti se kritički arhitekturom u najširem smislu toga pojma, urbanizmom grada i najrazličitijim prostornim problemima bila je tada i ostala do danas nasušna potreba prikazivanja, analiziranja i kritike mnoštva raznolikih događanja u prostoru. Zbog širine i neuvjetovanosti djelovanja, često kao oštar kritičar, ostala je i jedina potpuno slobodna oaza javne, ali i visokostručne riječi, kao priznati meritum našega trajanja u prostoru. A kako je to teško postići i održati vrijednosnu razinu s obzirom na poslovanje i u prvom redu uvijek ograničen novac, znaju tek oni koji se oko toga entuzijastički brinu i kojima pripada neizreciva hvala.

Iz popisa održanih izložaba i njihova karaktera tijekom dvadeset pet godina, uza svu raznolikost tema, jasno je vidljiva programska namjera galerije koja ne odustaje od osnovnoga kritičkog poslanja, djelujući počesto kao enfant terrible naše kulture. Kao arhitekt u Galeriji Modulor dobio sam i sâm prigodu da nekoliko puta iznesem vlastitu kritiku društva i struke, napose kritiku onih o kojima arhitektonska djelatnost uvelike ovisi, kritiku pojedinim kolegama, ili da upozorim na vrijednosti naše nedavne arhitektonske povijesti.

Tomislav Premerl