Vijenac 311

Književnost, Kritika

Hrvatska književnost za djecu

Radost kazivanja

Giacomo Scotti, Mačka s naočalama: priče za djecu od 7 do 77 godina, Durieux, Zagreb, 2004.

Hrvatska književnost za djecu

Radost kazivanja


slika


Giacomo Scotti, Mačka s naočalama: priče za djecu od 7 do 77 godina, Durieux, Zagreb, 2004.


S više od dvadesetak knjiga objavljenih na hrvatskom jeziku Giacomo Scotti, iako talijanskoga podrijetla, (rođen u Savianu, Napulj, 1928), postao je nezaobilaznim dijelom hrvatske suvremene književnosti. Riječju, on je isto toliko hrvatski pisac (živi u Hrvatskoj od 1947), koliko je i talijanski, jer je i u Italiji objavio niz knjiga: pjesama, pripovijedaka i romana. Iz talijanske književne baštine koju je donio u svojim savianskim genima prenio je u hrvatsku književnost osjećaj za bajkovito, irealno fabuliranje, osmišljeno konciznom narativnom frazom koje je vrsnost u prigušeno ironijskom poentiranju. Lapidarnost njegovih priča ne iscrpljuje se u poukama i porukama. Njegov oduhovljeni senzibilitet razotkriva drugu dimenziju pristupa literarnom osmišljavanju svijeta, koje se očituje radošću kazivanja i nenametljivom željom da se to, nenaučeno i spontano, podijeli sa čitateljem. Podijeljivši svoju knjigu priča za one od 7 do 77 godina u četiri ciklusa (U krugu porodice, Priče o ribama, U zemlji neznanoj, Stara pitanja, nove bajke), Giacomo Scotti razmiče lepezu narativnoga kazivanja u pedeset i šest priča, unoseći u njih dječačku radost odrastanja: radoznalu težnju za otkrivanjem izmaštanih i stvarnih svjetova koji se ovdje isprepleću, prožimlju, na duhovit i opušten način, čineći nas sudionicima događanja. Posebnost takva viđenja zbilje i nezbiljskoga očituje se u kreiranju simboličnih, začudnih naslova, u sretnu spoju s ironijom i dobrodošlim osjećajem za smiješno, što kritički ne analizira, nego lakokrilo i veselo kroči žuđenoj poenti (Olovka koja je pisala sama, Papir koji je patio od samoće, Konjić Brzonožić i magarčić Dugoušić, Kako su završili ratovi). Poentirajući u pričama i svijet morskih dubina (Priče o ribama) i dajući u novim bajkama odgovore na stara pitanja, Giacomo Scotti ne otkriva se samo kao prokušani basnopisac, nego svoj stvaralački identitet obogaćuje osobnim viđenjem fenomena ljudskosti, u traženju još boljeg i još humanijega života.


Ljerka Car Matutinović

Vijenac 311

311 - 2. veljače 2006. | Arhiva

Klikni za povratak