Oaza bezbrižnosti

Oaza bezbrižnosti

Režije Roberta Waltla ostavljaju dojam da je čitava predstava ostvarena istom rukom koja nenametljivo dominira preciznim usklađivanjem svih izvrsnih, ničim sputanih pojedinačnih ostvarenja

Koliko se god govorilo kako djeci treba davati ono najbolje, na pozornici se to tako često ne ostvaruje. Povoljnim pomacima koje u tom pogledu zapažamo u novije vrijeme sada se pridružuje, ukoliko ih čak ne nadmašuje, najnovija premijera Gradskoga kazališta Trešnja Pepeljuga Charlesa Perraulta u dramatizaciji Ivice Buljana i režiji Roberta Waltla. Predstavom na velikoj sceni, koja je uslijedila odmah nakon uspjeha njegove režije Male sirene H. C. Andersena u Zagrebačkom kazalištu mladih, redatelj Waltl potvrđuje se kao pobornik ambiciozno totalnoga teatra, koji slijedeći najbolja iskustva suvremenoga lutkarstva i neverbalnog kazališta najviše razine s dominacijom slike i zvuka, popularnim bajkama na pozornici daje obilježja neobične scenske čarolije visoka dometa u kojoj će jednako uživati gledatelji svih uzrasta. U Waltlovu najnovijem ostvarenju namijenjenu zagrebačkoj djeci zadivljuje vrhunska usklađenost svih izvanredno svježih i izvornih komponenata predstave. Salonska svečanost za oči i uši ostvarena je začudnom scenografijom ukriženih stepeništa, koju potpisuje grupa Numen, i s njome potpuno usklađenim bajkovitim, skulpturama srodnim kostimima Ane Savić–Gecan u skladu s glazbom sastava TBF, plesom skupine Mistical Skillz & Frestyle Kings, koreografijom Irme Omerzo, što se stapa u dinamičnu cjelinu spektakularnih učinaka, koji još više ističu bajkovitu akciju ujednačena glumačkoga i akrobatski virtuozna plesačkog ansambla. Režije Roberta Waltla ostavljaju dojam da je čitava predstava ostvarena istom rukom koja nenametljivo dominira preciznim usklađivanjem svih izvrsnih, ničim sputanih pojedinačnih ostvarenja. U Perraultovoj Pepeljugi na pozornici Trešnje dominiraju ugođaji razigranosti i humora. I bez osobite prigode za izdvojene kreacije, glumci daju blistavu skupnu igru dojmljive izražajne snage. Pretežito mladom ansamblu bez ijedne slabe točke, u kojem su Ivana Roščić (Pepeljuga), Stjepan Perić (Pripovjedač), Radovan Ružđak (Princ), Senka Bulić (Maćeha),Višnja Babić (Vila) s izrazitim zadovoljstvom i uspjehom pridružuje se u ulozi Kralja Richard Simonelli. Sve je tu majstorski zamišljeno i izrađeno, a ne izostaje ni humoristični plesni finale koji produljuje pljesak odobravanja, dovodeći gledalište do ekstaze bezbrižnosti i veselja kakva se rijetko susreće.

Marija Grgičević