MOZARTU ZA ROĐENDAN

MOZARTU ZA ROĐENDAN

Svečana predstava Čarobne frule bila je u datim okolnostima na dosta visokoj izvedbenoj razini i bila je dostojna Mozartova jubileja

Sa željom da dade obol Mozartovoj godini zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište obnovilo je, između ostalog, predstavu majstorove posljednje opere Čarobne frule, koja je bila premijerno izvedena 23. ožujka 1996. pod ravnanjem maestra Vladimira Kranjčevića i u režiji Georgija Para. Ta lijepa predstava, sa scenskom opremom Dinke Jeričević i kostimima Zlatka Boureka, osvojila je tada nekoliko različitih nagrada, ne samo kao najbolja predstava u cjelini (Nagrada hrvatskog glumišta) nego su nagrade dodijeljene i za režiju, scenografiju i kostimografiju, a za pjevačke domete nagrađeni su Zrinko Sočo i Željka Martić. Georgij Paro i Vladimir Kranjčević bili su tada na čelu kuće kao intendant i ravnatelj Opere i ostvarili su zajedno nekoliko projekata, koji su s njihovim odlaskom maknuti s repertoara. Tako i Čarobna frula, čiji je povratak na scenu, nakon još jedne smjene čelnih ljudi kuće, bio itekako dobrodošao u ovoj prigodi. No, duga stanka ostavila je traga, pa je trebalo dosta vremena i truda da se predstava reanimira. Namjera je bila da se djelo izvede na sam dan Mozartova rođenja 27. siječnja. Stoga je obnova izašla na vidjelo 22. prosinca, tako da je nešto više od mjesec dana uoči svečane predstave održano nekoliko izvedba u kojima su se brusili detalji, uklanjali tehnički nedostaci i u kojima su se — što je najvažnije — ogledali i trenirali novi mladi perspektivni pjevači. Pri tome je i zbor u radu s Ivanom Josipom Skenderom s vremenom stekao više sigurnosti i mekoće zapjeva, a i orkestar je postao precizniji. Među lijepim solima isticala se flauta solo Snježane Martinjak, ali je jako smetao tupi i iskvareni zvuk zvončića, što treba pripisati više lošem instrumentu negoli sviračici Nini Cossetto. Orkestar se uspio donekle sprijateljiti s Mozartovim stilom, iako još nije dosegnut visoki sjaj i brio svojstven izvrsnoj glazbi salzburškoga majstora. Za takvo što potreban je studiozan kontinuiran rad s orkestrom, koji je prilično zapušten, jer već dugo nema stalnoga šefa–dirigenta koji bi sustavno njegovao ansambl i održavao potrebnu razinu kao osnovu za rad ne samo na vlastitim predstavama nego i s eventualnim gostujućim dirigentima. Osim dvoje iskusnih i vrlo dobrih protagonista iz premijerne podjele Miljenke Grđan kao Pamine i Zrinka Soče kao Tamina, u svečanoj rođendanskoj predstavi dobili su šansu upravo mladi. Tako je uspješno nastupio i šarmantni par Papagena i Papagene u tumačenju Henrika Šimunkovića i Tamare Felbinger, zatim Ante Jerkunica kao vrlo dojmljiv Sarastro i samo jedna inozemna gošća, izvrsna Makedonka Ana Durlovski, koja je dobila i najviše pljeska na otvorenoj sceni za vrlo zahtjevnu koloraturnu ulogu Kraljice Noći. Od ostalih brojnih osoba treba pohvaliti dva glasovno ujednačena i složna ansambla: Tri dame (Željka Martić, Martina Tomčić i Neda Martić) i Tri dječaka (Marija Kuhar, Tamara Cipek i Graziella Bracuti), vrlo solidna Monostatosa Stjepana Franetovića i dojmljivoga Svećenika Nevena Mrzlečkog te govornika Nevena Valenta, čijem dobru glasu i korektnosti ipak nedostaje dinamike i izražajnosti. Većini je međutim bio veći problem s njemačkim izgovorom negoli s pjevanjem. Svečana predstava Čarobne frule bila je u datim okolnostima na dosta visokoj izvedbenoj razini i bila je dostojna Mozartova jubileja. Tijekom sezone bit će na programu još nekoliko puta pa će to biti prigoda ne samo za spomenute mahom mlade pjevače nego i za niz drugih protagonista.

Višnja Požgaj