Ljubav i(li) ovisnost

Ljubav i(li) ovisnost

Osvojivši Zlatnoga lava, Brokeback Mountain krenuo je u postupno osvajanje američkih kina i, uz nekoliko očekivanih skandala, postao fenomen — rekorder po broju prodanih ulaznica u pojedinoj dvorani i favorit za ovogodišnjeg Oscara

Čudna je šupljina tupo zujala u meni nakon što sam u Veneciji pogledao film Brokeback Mountain. Svjesno sam znao da sam upravo vidio favorita za Zlatnoga lava, važan (možda prijeloman) film redatelja kojeg odavno cijenim — no, podsvjesno, ostao sam prazan. Bilo mi je teško odrediti zašto. Naime, filmski medij teško prikazuje da nečega nema: Ang Lee je, pak, vrlo vješto stvorio film upravo o tome, o strašnoj praznini u životu dvojice običnih, neukih ljudi, ispunjenoj tek prerijetkom intimom. Praznina je stoga namjerno dramsko sredstvo, koje obično ima razorne posljedice kad se ovako dobro uprizori. Zašto onda na mene nije djelovala?

Žrtve zadrte okoline?

Možda je stvar u tome što u teškoj praznini života Ennisa del Mara i Jacka Twista nisam našao nijedan trenutak moralnog izbora. Lee smatra da oni zaslužuju pozornost zato što ih veže duboka tjelesna povezanost, snažnija od svih spona društva i obitelji. Upoznali su se 1963, kao čuvari krda ovaca na gori Brokeback. Njihova veza možda je potekla iz dokolice, ali istrajat će dva desetljeća u neizbježno neprijateljski nastrojenoj okolini. Filmu ne treba mnogo više od toga da bi razvio pripovjednu spiralu koja će se odmotati predvidljivo silaznom putanjom. Lee ima antropološke ambicije u svakom svom filmu, a ovdje su osobito vidljive; ipak, antropološki precizno prikazivanje nije dovoljan argument za promicanje lika u protagonista. Lee me na konferenciji za medije iznenadio tvrdnjom da Brokeback Mountain smatra velikom ljubavnom pričom naših dana. Ljubavnom? Ennis i Jack osjećaju ovisnost jedan o drugome, ovisnost o bliskosti nađenoj u samotnim noćima visoko u brdima, kakvu im ni brak ni djeca više nisu vratili. Ennis inače nema istospolnih sklonosti: Jack je za njega netko poseban. Jack je pak očito homoseksualan — u dugim razdobljima provedenim bez Ennisa potražit će nadomjestak kod meksičkih žigola. Čak i kad uspiju biti skupa, na ribičkim izletima, njihov odnos ne seže mnogo dublje od putene strasti. Ennis je pritom užasan muž i otac, sklon silovanju supruge Alme, a Jack je slabić, ovisan o obiteljskom biznisu svoje promućurne teksaške supruge Lureen. Ni jedan ni drugi ne vole nikoga i ništa izuzev međusobnog seksa. Film se silno trudi prikazati ih kao žrtve zadrte okoline, premda Ennis lako dolazi do razvoda nakon što Alma prestane trpjeti njega kao takva (tajnu njih dvojice saznala je odavno i stoički je podnijela). Obojica su zapravo žrtve nedostatka mašte, koja bi im lako pružila način da ostanu zajedno — San Francisco nije daleko, napokon, a kad priča počinje, šezdesete su u punom jeku. Ali koga briga za to. Malom čovjeku uskraćeno je temeljno ljudsko pravo da voli drugoga malog čovjeka! Nikakav dublji razlog nije trebao angažiranom duhu suvremene kritike da proglasi film Bitnim Kulturnim Fenomenom Današnjice.

Artikuliranje praznine

Osvojivši Zlatnoga lava, Brokeback Mountain krenuo je u postupno osvajanje američkih kina i, uz nekoliko očekivanih skandala, postao fenomen — rekorder po broju prodanih ulaznica u pojedinoj dvorani i favorit za ovogodišnjeg Oscara. To me ne iznenađuje. Uz to što donosi iskorak iz uobičajeno urbanog miljea homoseksualnih priča i prenosi ih u srce konzervativne ikonografije Amerike, čuveni Marlboro Country, film je dovoljno općenit da u njega svatko može učitati što hoće. Gay publika, očito, našla je u njemu svoj Titanic, svoj veliki ljubavni ep. Liberalna publika dobila je lirski prikaz nesretna života onih koji imaju nesreću da su drukčiji. Filmofilska publika dobila je novu dramsku studiju Anga Leeja. Film se, tako, može svrstati u epski, lirski ili dramski rod — kako je komu volja. I tko će onda reći da je rodna problematika jednostavna? Novo poštovanje prema priči stekao sam tek pročitavši pripovijetku Anne Proulx na kojoj su Larry McMurtry i Diana Ossana zasnovali scenarij filma. Prvi put u životu manje mi je vremena trebalo za prozni predložak negoli za filmsku adaptaciju. A Anne Proulx donosi sve što i Lee! Učinak je začudan: u gustoj prozi, odnos Ennisa i Jacka stalno iznenađuje, modificira se i mijenja, a nijedna situacija ne traje ni slovca dulje nego što treba. S druge strane, u minucioznoj adaptaciji koja praktički ne ispušta ni slova, a od jedne rečenice često gradi cijeli prizor, praznina brzo odnosi prevagu. Suočen s ljudima koji mi nisu bili posebno dragi — i čije žene smatram jedinim istinski tragičnim likovima — shvatio sam da je teško suosjećati s onima koji suosjećanje kao takvo ne poznaju. Problem Ennisa i Jacka nije u tome što su gay, nego u tome što nisu dobri ljudi. Lee je mogao snimiti film o tome, jer Anne Proulx dala mu je sve potrebne naznake; ipak, uza svu svoju pedantnost, odlučio se za ispraznije i manipulativnije čitanje smjerom velike ljubavne priče.

Dobro, znam da današnja Amerika ima potrebu za upravo takvim filmom. Suočena sa zagriženim ultradesničarstvom trenutačno vladajuće opcije, ne čudi me što se svrstala uz Brokeback Mountain kao naslov koji će borbu za ugrožena ljudska prava prevesti u mainstream. Sretno mu bilo u tome! Ne mogu reći da film idealno ispunjava pridodanu mu ulogu, ali jasno mi je da bi mogao ljekovito djelovati na homofobe u sredinama gdje se bude davao. A to bi moralo otvoriti vrata filmovima koji neće romantizirati prljavštinu, plitkoću i prazninu svojih likova, bez obzira na njihov spolni izbor.

Vladimir C. Sever