Končalovski — s filma u kazalište

Varšava Andrej Končalovski, poznati ruski filmski redatelj s dvadesetak filmova i bogatim holivudskim iskustvom odlučio se u 68. godini posvetiti isključivo kazalištu! U varšavskom Teatru na Woli Končalovski je postavio Kralja Leara, sa još jednom međunarodnom zvijezdom u glavnoj ulozi, Danielom Olbrychskim, koji je obilježio i hrvatski film. Končalovskom to nije prvi izlet u kazalište, ali dok su se prošli kazališni izleti mogli nazvati slučajnima, sad je situacija izgleda ozbiljna, Lear je treća kazališna režija Končalovskog u manje od tri godine, a najavio je potpuno posvećivanje kazalištu. Sudeći po reakcijama na Kralja Leara kazalište je dobilo kvalitetnu prinovu.

Fragile! — kazališni događaj

Ljubljana Jedna je suvremena hrvatska drama doživjela praizvedbu u inozemstvu, što i nije događaj kojem često svjedočimo. A još je rjeđe da predstava nastala po njoj bude proglašena kazališnim događajem i iznimnim ostvarenjem. Teni Štivičić baš se to dogodilo s njezinom dramom Fragile!, napisanom u Londonu, gdje već neko vrijeme živi, a sada praizvedenom u ljubljanskom Mladinskom gledališču u režiji Matjaža Pograjca. Drama o londonskim imigrantima, skupini Sla-vena, uglavnom s Balkana, udruženih s neko-licinom gubitnika s anglo-saksonskog područja, u multimedijalnoj Pograjčevoj režiji zainteresirala je slovensku javnost i dobila pohvalne kritike. Pograjc je priču o mikrokozmosu postdaytonske Europe, ilustriranu glazbom jugoslavenskih sedamdesetih i osamdesetih, postavio kao kazališni film, u stilu nekadašnjega crnoga vala i s dodatnom razinom animacije.

Multi–kulti na brodvejski način

New York Broadway je kazalište velikoga rizika, preveliko ulaganje prate znatne šanse za neuspjeh. Ključ komercijalnog uspjeha odavno je spektakularnost, nikako skromnost. Za-to je iznenađenje izazvala monodrama koja se usudila popeti na glavne scene, a još su veće iznenađenje priredile kritičke ovacije i velik uspjeh. Bridge&Tunnel (Most i tunel, asocijacija na njujorške rubne dijelove, koji su s Manhattanom povezani mostom i tunelom) monodrama je koju je osmislila i izvodi Sarah Jones, a režirao je Tony Taccone. Jonesova predstavlja dvanaest karaktera, od djevojčice do starca, sve odreda imigrante, a osim zavidnih moći transformacije kritika je zapazila i naglašavanje multikulturalnosti. No, i mimo političke korektnosti Most i tunel čudesan su kazališni događaj maloga formata, ali velikih dostignuća.

Slobodnim kazalištem protiv diktature

Minsk Bjelorusiju, koju mnogi nazivaju posljednjom europskom diktaturom, po kazalištu ne prepoznaje nitko. No, stvari su se naglo promijenile u posljednjih šest mjeseci pojavom Slobodnog kazališta, skupine koju su prošloga proljeća osnovali supružnici dramski pisci, Nikolaj Kalezin i Natalija Koljada. Trima produkcijama igranim u alternativnim prostorima, barovima ili stanovima, jer svoga prostora nemaju, navukli su bijes vlasti, koja ih pokušava zaustaviti u radu. Premda kazalište ne govori izravno o diktaturi Aleksandra Lukašenka, već i sama činjenica da igraju suvremeni repertoar, Saru Kane i lokalne dramatičare, izaziva bijes konzervativne i vlašću nadzirane kazališne scene. Slobodno kazalište postalo je poznato kad su se za njega zauzeli Tom Stoppard i Vaclav Havel, a slava je donijela i dodatan pritisak totalitarnih vlasti. No, zahvaljujući svom radu teatar je krenuo na europski pohod, upravo gostuju u Moskvi, slijedi Litva, a gostovanja će kulminirati ljetnim nastupom na čuvenom bijenalu u Wiesbadenu. Europa je, sudeći prema zanimanju za Slobodno kazalište, dobila novu zanimljivu kazališnu pojavu.

Jasen Boko