GODINE KOJE SU VAŽNE

GODINE KOJE SU VAŽNE

Raznolikost stilova, melodija, ritmova i raspoloženja umjetnikova opusa bit će još desetljećima neiscrpan izvor nadolazećim generacijama, a onima koji su odrastali s Kalogjerinom glazbom učinit će njegov odlazak nešto podnošljivijim

Ma koliko dobro poznavao opus Nikice Kalogjere, preslušavajući pomno nedavna izdanja posvećena pedesetogodišnjici umjetnikova rada, slušatelj mora ostati zapanjen količinom, kvalitetom i raznovrsnošću koje ispunjavaju tu jedinstvenu karijeru. Vrsni skladatelj, dirigent, aranžer i pijanist, svestrani umjetnik koji je s jednakim žarom radio na notnom papiru i za dirigentskim pultom, profesionalni je put započeo studijem kompozicije i dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Negdje usput zadesio mu se i doktorat na Medicinskom fakultetu, no sudbina je tom nesuđenom liječniku namijenila jednu od glavnih uloga u razvoju naše lakoglazbene scene. Radeći na najvećim domaćim festivalima, Kalogjera je skladateljske i aranžerske standarde dizao na visine koje su, na dobrobit zabavne glazbe uopće, morali slijediti svi aspiranti na festivalske nagrade. Uspjesi iz šezdesetih i prve polovice sedamdesetih osigurali su Kalogjeri status legende, kako u glazbenim krugovima, tako i kod najšire publike. U zabavnu glazbu Kalogjera je ušao 1952. (kada je snimio i svoju prvu ploču) zahvaljujući poznanstvu s Ivom Robićem, izvođačem s kojim će surađivati gotovo pola stoljeća. Slušatelj će, presluša li danas njegove ranije radove, zaključiti da se Kalogjera, svojim temeljitim glazbenim obrazovanjem, lakoćom pisanja i aranžerskim iskustvom, brzo snašao u lakoglazbenim vodama. Bogata glazbena ostavština Nikice Kalogjere ukazuje na brojne izvođače (Ljupka Dimitrovska, Tereza Kesovija, Ivica Šerfezi, Miro Ungar...) koji su se, skladbama napisanim po mjeri, i afirmirali zahvaljujući njegovu radu, zatim na iznimnu autorsku prilagodljivost različitim glazbenim usmjerenjima i trendovima te veliko razumijevanje tradicionalne glazbe. Njegovi klapski hitovi Vratija se Šime i Ćakule s vremenom su dosegnuli uvjerljivost pučke pjesme, a isto vrijedi i za evergrine poput Maškare, Veslaj, veslaj, Mi smo dečki, Tvoja barka mala i Nono, dobri moj nono, kao i neslužbenu splitsku himnu Nima Splita do Splita, odnosno zagrebačku Serbus Zagreb moj. Znakovito je da je Kalogjera surađivao s našim najkvalitetnijim tekstopiscima — Dedićem, Jurasom, Britvićem, Fiamengom i Krajačem, a posebno poglavlje čini njegov instrumentalni rad, gdje je znalački spajao utjecaje vrhunskih svjetskih zabavnih orkestara s ritmovima i instrumentima karakterističnim za pop i rock–glazbu. Kalogjerini komercijalni dosezi, posebno skladbama Godine nisu važne i Čibu čiba (prepjevana na 23 svjetska jezika), dokazali su da je bio autor s osjećajem i za svjetsko uho (skladbe na više od petsto etiketa u interpretacijama svjetski poznatih izvođača). Nasuprot tome, skladbama poput Izmijenila si se, Ana, finim ugođajem i intimom osjećaja, pokazivajući i svoje serioznije, umjetničko lice, Nikica Kalogjera znao je privući i najzahtjevnijega slušatelja. Upravo ta raznolikost stilova, melodija, ritmova i raspoloženja umjetnikova opusa — raspršena u godinama koje su itekako važne — bit će još desetljećima neiscrpan izvor nadolazećim naraštajima, a onima koji su odrastali s Kalogjerinom glazbom učinit će njegov odlazak nešto podnošljivijim.

Velimir Cindrić