Za kartu više!

Za kartu više!

Predstava ima lelujav ritam valova kojim bajka protječe na način intenzivno doživljena sna

Ljubitelji kazališta mogu nedjeljom prije jedanaest zateći lijep prizor u središtu grada: red za ulaznice u Zagrebačkom kazalištu mladih za predstavu Mala sirena Hansa Christiana Andersena u režiji Roberta Waltla, a zatim vidjeti i suze u očima mališana koji ne prihvaćaju da su ulaznice rasprodane. Ništa zato, hajdemo u kazalište lutaka — tješe ih stariji, a mogli bi isto tako reći — pođimo u Kazalište Trešnja, osobito ako je istoga jutra na rasporedu još jedan izvrstan zagrebački Andersen — predstava Slavuj u koprodukciji Kazališta Trešnja i Studija za suvremeni ples. Proslava dvjestote obljetnice rođenja najpopularnijega bajkopisca svih vremena zahvaljujući izvrsnim prijevodima s danskoga Josipa Tabaka i kazalištarcima sposobnima na pozornici ostvariti Andersenove uzlete mašte urodila je u Zagrebu ove sezone dvjema vrlo uspjelim predstavama za djecu na velikim pozornicama koje svaka na svoj način jednako kao u dinamici uzbudljiva, osjećajnošću protkana zapleta nude užitak u velebnom glazbeno–plesnom spektaklu. Roberta Waltla s kojim kao dramaturg redovito surađuje Ivica Buljan, imali smo prigodu upoznati kao glumca i redatelja u Kazalištu Žar ptica, gdje je za svoje komornije predstave osvojio i vrijedna priznanja, a sada se prvi put s njim jednako sretno susrećemo kao s graditeljem muzikalne scenske slikovnice velikih dimenzija, koja zahvalnu dječju publiku zajedno s njihovim pratiteljima vodi u podzemno carstvo zaljubljivih sirena. Bajka je melankolična, ugođaj poetičan, odrasli i djeca svatko na svoj način u njoj nalaze dio sebe. Ivica Buljan nije nasilno pretvarao naraciju u dijaloški čin, nego je u bajci sačuvao njezinu izvornu strukturu pripovijedanja, što će je u predstavi oblikovati svojevrstan vrlo dinamičan i izražajan zbor glumaca, a samo u najdramatičnijim trenucima poput onoga o žrtvovanju sebe ljubavi zbivanje se zgušnjava u izravan dijalog Male Sirene (Katarina Bistrović – Darvaš) i Morske Vještice (Urša Raukar). Glazbena potka Mitje Vrhovnika–Smrekara oživljuje pastelnu scenografiju Rine Gverović i Bena Caina pod rasvjetom Aleksandra Čavleka, dajući zajedno sa scenskim pokretom u koreografiji Irme Omerzo i bajkovitim podmorskim kostimima Ane Savić–Gecan predstavi lelujav ritam valova kojim protječe bajka na način intenzivno doživljena sna. Iako nemaju osobite šanse za pojedinačne glumačke kreacije, glumice i glumci razvijaju uzornu kolektivnu igru ujednačena i živa pokreta i besprijekorna sudioništva u verbalnom i pjevnom razvijanju bajke, od Morske Kraljice, bake malih sirena u interpretaciji Zdenke Marunčić, njezina okrunjena muža Miše Martinovića do svake pojedine podmorske ljepotice i stasita Kraljevića Krešimira Mikića s njegovom izabranicom Natašom Dorčić. U sljedećoj njegovoj predstavi na nekoj zagrebačkoj velikoj sceni redatelju Robertu Waltlu mogla bi se poželjeti bajka s ponekim zrncem humora kakvim obiluju njegove predstave u Kazalištu Žar ptica.

Marija Grgičević