REFERENDUM O ZALJEVSKOM RATU

REFERENDUM O ZALJEVSKOM RATU

Uz fenomenalnog epizodista Lucasa Blacka aka Krugera, istinski kralj Mendesova filma senzibilni je Jake Gyllenhaal

Koliko se god rukopis holivudskoga političkog filma naizgled doimao angažiranim u kritici američkog imperijalizma, njegovo vađenje trulih jabuka iz američke političke košare najčešće je rezultiralo poticajnom porukom: činili smo velike gluposti, ali SAD i dalje ostaju zemlja ljudskih sloboda i zavidne demokracije. Uostalom, nitko od holivudskih autora, pa bili oni na njegovim najrubnijim područjima, nije bio toliko naivan da zarije zube u ruku koja ga hrani, uz tek poneke iznimke, poput Kubricka (šifra: Full Metal Jacket). No, recentnom valu grlata patriotizma koji je zapljusnuo holivudsku produkciju ratnih komada (Pearl Harbor, Pad crnog jastreba, Bili smo vojnici) s njihovim retoričkim mantrama (»Politic’s bad! Boom boom good!«) u kojima je zrak bio ispunjen nepodnošljivom količinom stereotipa i nacionalnog ponosa, uspjela su se othrvati tek nekolicina filmaša, koji su bili protiv njih. Uz Davida Russella (Tri kralja) te Niccolova Gospodara rata, čiju je promociju podupirao i Amnesty International, antiratnim se aktivistima pridružio i Sam Mendes, čiji film završava tamo gdje je onaj Russellov započeo, kad je med ratnih operacija zamijenilo mlijeko. Mendesa, dakle, više zanima prolog nego epilog poraća.

FORMA I SADRŽAJ

No, koliko god je u Mendesa & Comp. antiratni angažman neprijeporan, dobili smo zapravo još jedan sirovi i hermetični referendum o Zaljevskom ratu. Ili ste za ili ste protiv. Sredine nema. Distributer se ipak pokušao malo ulagivati onima koji u ratnicima s facom od teflona, karboniziranim leševima, zapaljenim naftnim izvorima i mirisu napalma u podne proživljavaju libidinozne užitke, gotovo nalik na najžešći seks, pa se njegov hrvatski prijevod doima kao da je Mendes, u isti mah pedantno tjeskoban, ali i perverzno suzdržan, snimio nekakvu inačicu Mornaričkih tuljana s Michaelom Dudikoffom, naoružanim i opasnim. No, gušteri i slični fajteri već će nakon prvoga kadra raskrinkati distributerovu prijevaru, jer im je autor podario borbeni film bez borbe. Upravo onakav kakav je bio i Zaljevski rat, prvi rat u povijesti koji se pratio live i u kojem je publika mogla uživati besplatno (čak je i Sly Stallone vjerovao da je u takvoj situaciji njegov Rambo posve suvišan, smatrajući operaciju Pustinjska oluja «izbočinom na autocesti povijesti»). Mendesova mizanscena vrlo je precizna. A kada rat započne, više se naglašava njegovo umijeće produkcijskog dizajnera nego redatelja. Ono što u Sin Cityju stripovski stiliziranog Roberta Rodrigueza prepoznajemo kao bijelo na bijelom uz proplamsaje krvavo crvenog, barem kad je o brutalnosti kadra riječ, ovdje se prevodi kao bež na bež i začinjeno je posvemašnjom subjektivnošću u slow motionu. Gdje god je to moguće, Mendes nas bombardira eksplicitnim referencijama na holivudske borbene filmove, od Apokalipse sada do Voda smrti i Lovca na jelene. A voli ispisivati hommage i njihovim recentnijim izdancima, poput aluzije na repersku sekvencu iz Tri kralja. No, uz fenomenalnog epizodista Lucasa Blacka aka Krugera, istinski kralj Mendesova filma senzibilni je Jake Gyllenhaal, čiji je (homo)erotizam ovdje još naglašeniji nego u Brokeback Mountainu. Mendes tretira prostor kadra kao da prelistava internetsku gay–fetiš–stranicu ili promatra božićnu čestitku u nekom queer–gift–shopu. Dok podvlači njegove vječne frustracije, Mendes se u junakovoj monotoniji gotovo približio Claire Denis (šifra: Beau travail), koja također daje prednost formi nad sadržajem. Uostalom, filozofija Mendesovih guštera nije daleko onoj koju izražava njezin legionar Forestier: »Da se ne palimo na jebanje i krv, nikad ne bismo bili ovdje.«

Dragan Rubeša