Opasne veze kao plesna drama

Opasne veze kao plesna drama

Cooper je pomno i sa strašću gradio karaktere likova, ali i načinio Opasne veze po svojoj mjeri

Londonsko kazalište Sadler's Wells primjer je plesnoga centra o kakvu u Zagrebu sanjamo. Plesne produkcije svih stilova i određenja, dakako i određene profesionalne razine, nalaze u njemu mjesto. Kazalište je bilo i generator stvaranja britanskih nacionalnih baletnih ansambala. Ustrajnošću mlade balerine Ninette de Valois i ravnateljice kazališta Old Vic dalekosežnih vizija Lilian Baylis razvijao se u Sadler's Wellsu od 1926. klasični baletni ansambl, da bi poslije Drugoga svjetskog rata stasao do jednog od vodećih svjetskih baletnih ansambala. Postao je Kraljevski balet i preselio se u Covent Garden, a iz njegova okrilja proizašla je Škola Kraljevskog baleta. Drugi dio ansambla preseljen je 1990. iz Sadler's Wellsa u Birmingham kao tamošnji Birminghamski kraljevski balet. Otada Sadler's Wells nema vlastiti ansambl, ali često naručuje projekte. Danas je on sjedište neovisnog ansambla Random Dance, a kao suradnička kompanija u njemu djeluje Rambert Dance Company. Tijekom ljeta i jeseni tu pozornicu dijelili su razni ansambli, od hrvatske Baletne trupe Croatia, Američkog plesnog kazališta Alvina Aileya i Forsythove kompanije, do nastupa Sylvie Guillem i Russella Maliphanta, Baleta Lyonske opere i Baleta Pariške opere. Kazalište Sadler's Wells koproducent je novoga komornog baleta odnosno plesne drame Opasne veze, prema istoimenom Laclosovu romanu. Adam Cooper i Leza Brotherston redatelji su predstave praizvedene u siječnju u Tokiju; Cooper je koreograf i tumač Valmonta, a Brotherston scenograf i kostimograf. Poznat kao zvijezda muškog Labuđeg jezera Matthewa Bournea, Cooper je pomno i sa strašću gradio karaktere likova, ali i načinio Opasne veze po svojoj mjeri. Vodeću poziciju osigurao si je postavivši Valmontu najistaknutije plesne prizore, solističke i u duetima s odličnim plesačicama Sarom Wildor u ulozi gospođe de Tourvel i Sarom Barron u ulozi markize de Merteuil. One koreografski jednostavno nisu imale mogućnost više se iskazati, osobito je markiza izgubila dominantnu demonsku ulogu. Plesnost koreografije u najvećoj mjeri zamjenjuju prošetavanje, gluma i pantomimska salonska konverzacija, kako bi se što zornije dočarali složeni odnosi među likovima i njihove snažne emocije. Izvornu glazbu neobaroknih, disonantnih i sintetskih suzvučja skladao je Philip Feeney. Balet ima element opere s plesačko–pjevačkom ulogom gospođe de Rosemonde, narativnost koje služi boljem dramaturškom premošćivanju prizora. Nakon gotovo mjesec dana izvođenja Opasnih veza uslijedilo je gostovanje Kubanskog nacionalnog baleta. Ansambl još neumorno vodi njegova osnivačica, ravnateljica, prima ballerina assoluta i glavna koreografkinja Alicia Alonso. Kubanci su prikazivali Giselle i gala predstavu svojih zvijezda u najpoznatijim pas de deuxima klasičnih baleta Čarolija plesa. Alicia Alonso bdije nad ruskom klasičnom školom više od samih Rusa. »Tajna je izvrsnosti kubanskih plesača u brizi za talente. Širom Kube danas imamo baletne škole i redovite audicije. Kada se pojavi talent, dajemo mu besplatno školovanje. Ako se talent razvije, dolazi u naš ansambl i tu počinje karijera«, jednostavno objašnjava 83–godišnja protagonistica zamašnoga dijela baletnog nasljeđa 20. stoljeća i živa legenda Alicia Alonso.

Davor Schopf