NOVO ČITANJE GRAFIČKIH LISTOVA

NOVO ČITANJE GRAFIČKIH LISTOVA

Izložba je pokazala sposobnost grafičkoga medija da afirmira i diseminira umjetničke invencije te da povijesne informacije i znanstvena saznanja učini što dostupnijima

Potkraj 2005. u Kabinetu grafike HAZU otvorena je izložba Grafika u Italiji u 18. stoljeću, kojom Margarita Sveštarov Šimat nastavlja istraživanje i prezentiranje građe iz fundusa Kabineta (prvi dio — Grafika u Italiji 16. i 17. stoljeća, ožujak 2005). Sve brža evolucija građanskoga društva, čijeće krvavo osamostaljenje započeti Francuskom revolucijom, a razrješenje doživjeti Napoleonovim pohodom, koji će okrznuti i samu Italiju, popraćena je razvitkom enciklopedistike, arheološkim iskopavanjima i istraživanjima u Grčkoj, Italiji (otkrića Pompeja i Herkulaneja), Dalmaciji (Dioklecijanova palača). Venecijanska produkcija grafike, povezana sa suvremenim slikarstvom, u procvatu zahvaljujući dobroj mecenatskoj potpori, predstavljena je brojnim autorima (Canaletto, Giovanni Marco Alvise Pitteri, Brustoloni).

ŠTO NAM SVE BILJEŽI I PRENOSI GRAFIKA...

Grafički listovi (njih 251) svjedoče ilustrativnu, reproduktivnu funkciju medija. Grafika služi kao mediator, no ne zanemaruje se metijerska vještina crtača i rezača. Vješt će grafičar osim reproduktivne informacije dati i svoju interpretaciju unutar zadanih stilskih obilježja. Talentom se izdvaja Raphael Morghen, čiji će neoklasicistički precizni izraz omekšan kjaroskuralnim prijelazima savršeno pogodovati prenošenju Rafaelovih invencija. Kao podcjelina ističe se Zbirka Piranesi. Kabinet grafike HAZU posjeduje 48 bakropisa Giambattiste Piranesea i njegova sina Francesca. Giambattista, umjetnik široka polja interesa (grafika, traktati, arhitektura, arheologija), zastupljen je listovima koji prenose dragocjene informacije o rimskim građevinama uz detaljni prikaz. Francesco, koji uspješno preuzima očevu bottegu, pratit će važna arheološka otkrića — albumi Starine velike Grčke, Starine Pompeja. Grafičari bilježe suvremene trenutke: Francesco Bartolozzi dokumentira let balonom Vincenta Lunardija u pratnji Georga Biggina i Laetitije Sage (prve aeronautice) 1785, ili daju alegorijske interpretacije onodobnih sudbonosnih događaja — Alegorija Italije u vrijeme prve invazije 1795. (1814), Francesca Rosapine. Sto i jedan kolorirani bakrorez s kraja 18. stoljeća, najvjerojatnije iz Firence, ne pokazuje posebnu vještinu ili invenciju, no opsegom (od Dürera preko Simona Voueta do manje poznatih firentinskih i toskanskih slikara 17. i 18. stoljeća) nude neprekidnost proizvodnje portreta slavnih ličnosti još od renesanse. Za nacionalnu povijest umjetnosti zanimljivi su primjeri Natalea Schiavonea — Skidanje s križa prema Tizianovoj slici (bakrorez i bakropis), bakrorez Pietra Savorellija Navještenje, prema slici iz dubrovačke crkve Domino te bakropis nepoznata talijanskog autora s početka 19. stoljeća, Talijanski domoljubi u kazamatama šibenske tvrđave sv. Nikole. Izložba je istaknula sposobnost grafičkog medija da afirmira i diseminira umjetničke invencije te da povijesne podatke i znanstvena saznanja učini što dostupnijima.

Barbara Vujanović