Novi hit

Novi hit

Predstava oduševljava napetošću predloška i njegovom realizacijom, kao i novom tehnologijom kazališne scenografije ostvarene filmskim projekcijama koje omogućuju promjene prizora iz minute u minutu

Kada je Andrew Lloyd Webber prije otprilike dvije i pol godine gostovao na nacionalnoj britanskoj televiziji, morao je priznati kako, možda prvi put u životu, nema u radu novi projekt. Pozvao je sve koji imaju dobru zamisao za novi mjuzikl neka mu se jave. Dobio je na tisuće poziva. Jedan od njih uputio ga je na roman Žena u bijelom Wilkieja Collinsa, koji je na čitatelje viktorijanskog doba imao jednak utjecaj kao što ga danas fenomen Harryja Pottera ima na suvremene čitatelje.

Sensation novel

Zaplet napetoga trilera temelji se na nekim stvarnim osobama. Collins je doista s bratom i jednim prijateljem 1858. susreo neku tajanstvenu ženu odjevenu u bijelo koja je pobjegla iz vile u londonskom Regent’s Parku, u kojoj je bila zatočena pod sumnjivim okolnostima. Njegov je roman odmah postigao takav uspjeh da je potaknuo brojne imitacije, što je sve dovelo do novog pojma u engleskoj književnosti. U tzv. sensation novel obično su u središtu pozornosti pustolovine odvažne žene koja se u nizu tajanstvenih događaja suočava s različitim opasnostima. Prvo izdanje romana u nastavcima povećalo je 1860. nakladu časopisa »All the Year Round« na sto tisuća primjeraka. Roman su za mjuzikl, uz Webbera, adaptirali Charlotte Jones kao spisateljica teksta i David Zippel kao autor stihova. Andrew Lloyd Webber sjajno je osjetio atmosferu napetice. Uostalom, i njegov Fantom u operi velikim je dijelom triler, što je jedan od važnih elemenata njegova uspjeha. U opsežnosti romana Žena u bijelom jedini mu je problem bio gdje završiti prvi čin. Umijeće orkestracije razvio je do neslućenih visina. Glazbeno izvanredno ocrtava neizvjesnost i dramatičnost pojedinih prizora. U dionicama gudača majstorski mijenja i kontrastira napete prizore s onima lirsko–ljubavnog ugođaja, gdje će do izražaja doći bas–gitara. Komični prizori vezani uz ulogu grofa Fosca također su važni u strukturi dramaturgije djela, što je dobro znano iz prizora primadone Carlotte u Fantomu u operi ili prizora bračnoga para Thenardier u Jadnicima. Melodijski, na djelu je stari Webber, dobro poznat iz Fantoma, Aspekata ljubavi ili Bulevara sumraka. Za razliku od njih, u Ženi u bijelom nema prepoznatljiva ni pamtljiva hita. Predstava ipak oduševljava napetošću predloška i njegovom realizacijom, kao i novom tehnologijom kazališne scenografije ostvarene filmskim projekcijama koje omogućuju promjene prizora iz minute u minutu. Riječ je o tehnologiji koja pruža neslućene mogućnosti u imaginaciji redatelja, scenografa i kostimografa, ali postavlja nove i teže zahtjeve pred glumce i pjevače, jer svaki njihov korak kretanja po pozornici mora biti točno određen i fiksiran, kako bi se uklopio u cjelinu. Režiju je ostvario nenadoknadivi Trevor Nunn, uz suradnju produkcijskog i videodizajnera Williama Dudleya, redatelja pokreta Waynea McGregora, dizajnera svjetla Paula Pyanta i dizajnera zvuka Micka Pottera. Nije potrebno napominjati kako su svi ti dizajni funkcionirali kao savršeno uhodan mehanizam.

Izvrsni izvođači

Praizvedba Žene 15. rujna prošle godine željela je lansirati novu mjuzikalsku zvijezdu Ruthie Henshall u ulozi Marian Halcombe. Ona dolazi u kuću polusestre po majci Laure Fairlie, čijeg se imetka njezinom eliminacijom želi domoći budući suprug Sir Percival Glyde, kao što je već ranije učinio s Laurinom polusestrom po ocu Annom Catherick. Svi su izvođači izvrsni: debitantica Alexandra Silber kao Laura, Elinor Collett kao Anna, Michael Cormick kao Percival, Damian Humbley kao Walter Hartright, Laurin spasilac, te Anthony Andrews kao odvjetnik grof Fosco, koji u paklenoj namjeri želi ušićariti nešto za sebe, i John Griffiths kao Laurin stric gospodin Fairlie, čuvar mračnih obiteljskih tajni. Idealno su odabrani i dizajnirani za svoje likove. U cijelosti uglazbljeni mjuzikli veberovskog tipa koji traže klasično školovane, ali lake i svijetle glasove, stvorili su donekle uniformirane protagoniste koji se više pamte kao ostvareni likovi, a manje kao umjetničke osobnosti. Zato gledatelji kojima na njihovoj predstavi dopadne neka od alternacija neće biti razočarani, jer je razlika između glavnih tumača i alternacija veoma mala. Žena u bijelom po svim je sastavnicama djela i scenskog uprizorenja prototip prvorazredna mjuzikla. Hoće li doživjeti popularnost i barem donekle dugovječnost Fantoma u operi, primjerice, ili Mačaka, drugo je pitanje. Prva godina u obnovljenom kazalištu Palace, iz kojeg su iselili Jadnici i potom premješteni u The Queen’s Theatre, protekla je uspješno. U New Yorku priprema se brodvejska premijera, u Londonu nova protagonistička podjela s Michaelom Crawfordom u ulozi grofa Fosca. No, previše raznih popusta na ulaznice kojima se vabi publika ukazuju da situacija nije baš blistava. Ljetošnji teroristički napadi na London uvelike su tome pridonijeli. Valja se nadati da će ime Andrewa Lloyda Webbera koje postojano sjaji nad West Endom, i sve što ono simbolizira, pobijediti teror.

Davor Schopf