JAZZ – DIJASPORA

JAZZ – DIJASPORA

Protekle blagdane proveo je Boris St. John u Zagrebu, iskoristivši ih i za dovršenje svog albuma Boris Majnarić Jazz Clarinetist, posvećena klarinetistima Buddyju DeFrancu i Jimmyju Hamiltonu

Hrvatska jazz–dijaspora nije brojna, premda se njezina nazočnost u razdoblju od početka tridesetih godina pa sve do današnjih dana može sporadično bilježiti u Sjedinjenim Državama, nekim europskim zemljama, pa čak i u dalekoj Australiji. U tom pojedinačnom i nevelikom nizu vrijedi u ovom trenutku spomenuti i Borisa St. Johna, u našim jazz–krugovima poznatijega kao klarinetista i saksofonista Borisa Majnarića, koji već godinama djeluje u Salt Lake Cityju u Saveznoj Državi Utah. Budući da se o tom glazbeniku u nas manje zna, nije naodmet da ga barem u ovoj specijaliziranoj rubrici predstavimo našoj jazz–javnosti. Rođen u Delnicama 1939, Boris Majnarić svira najprije klarinet u raznim prigodama u lokalnoj limenoj glazbi. U Zagreb dolazi 1955, gdje će maturirati na V. gimnaziji te upisati petogodišnji studij klarineta na Srednjoj glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u klasi profesora R. Cavallina i J. Nochte. Već je tijekom toga školovanja započeo surađivati s brojnim zagrebačkim glazbenicima jazza i komercijalne glazbe, kao što su pijanisti Dražen Boić, Radan Bosner i Vanja Lisak, kontrabasisti Krešimir Remeta i Mladen Kos, vibrafonist Boško Petrović, bubnjar Boris Benini i drugi, svirajući pretežito alt– i bariton–saksofon. Kao bariton–saksofonista i solista pamtimo ga tako iz noneta pijanista i aranžera Zlatka Kružića iz godine 1959, a dvije godine poslije i iz kvinteta trubača Ladislava Fidrija, koji je nastupio na tada čuvenu festivalu jazza na Bledu. Potom, sve do 1964, član je brojnih domaćih sastava, koji uz jazz sviraju pretežito komercijalnu glazbu, da bi iste godine, poput brojnih naših džezista, kruha potražio prihvativši dulje inozemne angažmane. Tako je punih četrnaest mjeseci u sklopu sastava International All Stars Band, kojem je na čelu bio jedan od tada najistaknutijih zagrebačkih bubnjara Branko Stiplošek, nastupao u časničkim klubovima američkih zračnih snaga u Francuskoj i sjevernoj Africi, stekavši zavidno iskustvo u izvođenju džezističkog i standardnog repertoara. Godine 1965. Boris Majnarić odlazi u Sjedinjene Države, najprije u Cleveland, u kojem se usprkos snažnoj konkurenciji od više od tristo saksofonista brzo uključuje u glazbenu sredinu toga grada, nastupajući u početku u klivlendskom jazz–klubu. Ti će mu nastupi otvoriti vrata sekcije saksofona u big bandu Hanka Geera, s kojim će pratiti brojna svjetski poznata imena kao što su pjevači Stevie Wonder i Lou Rawlas, gitarist Joe Pass, trombonist Warren Covington, bubnjar Chico Hamilton i druga. S tim će orkestrom u Clevelandu snimiti i nekoliko ploča, da bi potom nastupao i s ansamblom Lakleland Jazz Forum te s oktetom koji je sâm vodio, i za koji je aranžmane pisao također naše gore list, glasoviti Marty Paitch. Potkraj sedamdesetih godina osniva i stalno nastupa s vlastitim kvintetom Quintessence, a 1978. seli u Salt Lake City, u kojem se uz jazz bavi i klasičnom glazbom. Godine 1992. vodi Utah Jazz Society Big Band te, što je možda još važnije, mali sastav International Jazz Quartet. Uz taj kvartet djeluje i u formaciji dua s pijanistom Steveom Keenom te povremeno svira prvi tenor–saksofon u big bandu Dalea Reesea. Upravo završene božićne i novogodišnje blagdane proveo je Boris St. John u Zagrebu, iskoristivši ih i za dovršenje svog albuma Boris Majnarić Jazz Clarinetist, posvećena klarinetistima Buddyju DeFrancu i Jimmyju Hamiltonu s repertoarom Charlieja Parkera i Dukea Ellingtona. Ovaj mali i pomalo suhoparan curriculum bit će, nadam se, prilogom boljem upoznavanju s jednim od rijetkih hrvatskih aktivnih glazbenika naše skromne jazz–dijaspore u domovini jazza, Sjedinjenim Američkim Državama.