Dvije strane sukoba

Negativ / pozitiv — Drugi svjetski rat zabilježen fotografskom i filmskom kamerom, izložba Hrvatskoga povijesnog muzeja u prostoru Gliptoteke HAZU, 15. prosinca 2005 — 12. veljače 2006.

Dvije strane sukoba

Odlično odabran naslov izložbe asocira najprije na fotografiju, i to onu tradicionalnu, koje vjerodostojnost i dokumentarnost nisu upitne, a potom i na vrijednosne ili moralne kategorije

Povod je izložbi obilježavanje šezdesete obljetnice pobjede nad fašizmom, a tema razdoblje između 1941. i 1945. u Hrvatskoj, sa svim aspektima dualizma koji u to doba istodobno egzistira na ovim prostorima: sveprisutna ratna zbivanja, ali i različite manifestacije svakodnevnoga života, koji se istodobno odvija na dvjema stranama, »jednoj koja je prividno legalna, ali pod okriljem fašizma, i drugoj, antifašističkoj, koja se bori za svoj legitimitet«. Na izložbi je predstavljeno 1.200 od ukupno 86.000 fotografija te 16 od 79 filmova iz Zbirke fotografija, filmova i negativa HPM–a, od kojih se velik broj prvi put prikazuje široj javnosti. Od toga je 120 fotografija (većinom za ovu priliku napravljenih ručnih povećanja iz originalnih negativa) izloženo u frizu na zidovima dvorane, dok su ostale projicirane na zidu u pet relativno slobodno oblikovanih tematskih cjelina. Filmska građa preispituje ulogu toga medija u propagandi, a podijeljena je također u pet tematskih skupina: filmovi njemačke proizvodnje, filmovi iz NDH, britanski filmovi sadržajem vezani uz Hrvatsku, amaterski partizanski filmovi te propagandni poslijeratni filmovi. Osim toga, izložena je i autentična fotografska i filmska tehnika te fotoalbumi rađeni u reprezentativne, dokumentarne ili osobne svrhe. Glavni kriterij izbora fotografija, čiji su autori i profesionalni fotografi i amateri, prema riječima autorica bila je »njihova izvornost, autentičnost, dokumentarnost, izražajnost, pa i likovnost«. Izložba ne dovodi u pitanje postojeće povijesne činjenice ni utvrđene vrijednosne sudove o ustaškom režimu i njegovim posljedicama, kao ni prema antifašističkom pokretu. Ona pokazuje i ističe analogije modela djelovanja, osobito u kontekstu rata, ali i »kontraste u ponašanju ljudi u prividno sličnim situacijama«. Oružane snage, uspostava vlasti, kulturno–umjetničko i propagandno djelovanje, dječje postrojbe, zarobljenici, portreti vođa, egzekucije (partizanke Lepe Radić, 1943. i skupine Nijemaca zarobljenih kod Knina 1944), provođenje slobodnog vremena, svečani doček vojnih postrojbi u Zagrebu (i Nijemaca i partizana) — neke su od analogija između dviju strana. Kontrastni elementi s jedne su strane glad, bolest i život u šumi, a s druge npr. Pavelić u venecijanskoj gondoli i koncentracijski logori. Zanimljivo je vidjeti kako su i ustaška vlast i partizani shvaćali važnost fotografskoga dokumentiranja i slikovne propagande te kako se različiti sustavi koriste vrlo sličnim propagandnim jezikom. Istodobno, izložba naglašava isprepletenost svih aspekata života u ratnim vremenima, a izbor fotografija često ističe pojedinca, što omogućuje empatiju posjetitelja s prikazanim osobama i situacijama. Odlično odabran naslov izložbe asocira najprije na fotografiju, i to onu tradicionalnu, koje vjerodostojnost i dokumentarnost nisu upitne, a potom i na vrijednosne ili moralne kategorije u koje autori eksplicitno ne svrstavaju strane prikazane na izložbi, no u postavu izložbe može se iščitati određeno stajalište. Naime, uz pojedine projekcije fotografija nalaze se crni ili bijeli monokromi ili zrcalo koji impliciraju pozitivnost, negativnost ili odraz (posljedicu) prikazanih događaja i osoba. Zrcala kao cezure u postavu fotografija mjesto su suočavanja sa činjenicama (istinom), razmišljanja i stvaranja vlastitog odnosa prema viđenom. Autorice su izložbe Nataša Matušić i Rhea Ivanuš, a autor prostorne koncepcije i oblikovanja izložbe Tihomir Milovac.

Markita Franulić