Detaljem opisan svijet

Detaljem opisan svijet

Izložba fotografija autora rođenih između 1964. i 1985. u Grazu upravo je otvorena u galeriji Spot Fotokluba Zagreb. Riječ je prvom dijelu projekta fotografskoga predstavljanja Graza, koji bi u sljedećoj izložbi trebao obuhvatiti stariju generaciju

Naslov Kontrapunkti — umijeće da se dvije melodije ili više njih povežu tako da izvođene istodobno skladno zvuče, dobro oslikava svojevrsnu ujednačenost radova, pa čak i neka njihova zajednička obilježja. Većina njih ili mogli bismo reći, gotovo svi, fotografiraju nove poglede i fotografijom traže drukčije svjetove. Neki od njih to postižu ističući detalje koji po važnosti počinju zamjenjivati cjelinu ili fotografiraju kutove našega pogleda kamo rijetko podižemo ili spuštamo glavu. Sonja Gangl, birajući detalj, uzima tanki isječak iz cijele fotografije, a ostatak fotografije ostavlja zacrnjenim. Riječ je o prepoznatljivim scenama iz običnoga života, a proizvoljni detalj po kojem bi se mogla načiniti rekonstrukcija preispituje društveno uvjetovan pogled prepoznavanja. Christine Winker postavlja kapljice vode na staklenu površinu, a onda ih fokusira i rabi kao nove leće, stvarajući u njima dvostruku fotografiju: prvu oštru u kapljicama, identičnu onoj drugoj u pozadini koja je mutna. Dobiva tako mali svijet u svijetu, koji autorica doživljava kao zagledavanje u snove. Miriam Koban u vrlo jakim bojama fotografira unutrašnjost palmina lista, nebo kroz granje stabla, detalje koje inače ne zapažamo, slažući fotografije u parovima po bojama koje su na njima dominantne. Gerhard Gross uzeo je detalj automobila, poigrao se njime preslikavajući ga kao u zrcalu, napravio po dva para fotografija — novoga neobičnog vozila i opisao sve kao estetski autoerotizam, poigravši se tako i značenjem riječi auto. Fotografi za radove na izložbi gotovo uopće ne interveniraju na računalima, i to je još jedna njihova poveznica. Markus Taxacher tako preklapljanje različitih fotografija postiže stavljanjem različitih folija u projektor te projiciranu fotografiju na zidu nanovo fotografira. Tako dobivenim monokromatskim fotografijama zaziva stanje između buđenja i sna. I Tatiana Lecomte i Carmen Brunner pridružuju se glavnoj struji cijele izložbe ističući detalje koji postaju važni i nose priču. U Carmen Brunner to su osvijetljeni prolazi koji teže prema višem, novopronađeno božansko u trenutku koji je sada i negdje u nutrini. Tatiana Lecomte nalazi osamljene kućice u idili koje govore o raju i ujedno najavljuje civilizacijsku rušilačku nakanu koja prijeti da ga izgubi. Alexandra Hammerl u švedskim vrhuncima snježnih planina nalazi radost u tišini, Martin Osterider radi niz fotografija predizbornih plakata s ulice stavljajući ih u drugi kontekst. Bečku željezničku postaju koja je lokal, mjesto za koncerte, izložbe, mjesto sastanka, uz stanovitu dozu humora prikazuje Walter Seidl, opet u detaljima. Ruth Andewald i Leonard Grond slikaju se međusobno odjeveni i nagi u skoku, čežnji između ponosa i pada koja je stara kao ljudska povijest. Graz je bio fotografska kulturna meka sedamdesetih, generacija buđenja okupljala se oko fotoodjela Forum Stadtpark, časopisa »Camera Austria« i fotogrupe TVN. Danas, kada je Beč kao administrativno i kulturno središte putem svoga sveučilišta preuzeo i fotografiju, ti autori, koji također većinom žive i djeluju u Beču, ipak na neki način izričito govore i o rodnom gradu. I nije to samo ime pod koje se svrstavaju, nego možda vidljiva zajednička težnja za intimnim, malim, novim svjetovima koji su poput sna, a koja se nekako ne slaže uz velegradove.

Dina Ivan