Vijenac 307

Ples

Dijeljeni prostor — uz obilježavanje petogodišnjice BADco.

Think Pink

Plesači vladaju scenom fascinirajući lakoćom izvedbe

Dijeljeni prostor — uz obilježavanje petogodišnjice BADco.

Opstanak s pokrićem


slika


Uspostavljena je mreža koja je više od suradničke i zato jamči da prva petoljetka neće biti i posljednja


Manifestacijom višestruko čitljiva naslova Dijeljeni prostor zagrebačka je izvedbena skupina Bezimeno autorsko društvo ili BADco. proslavila prvu petoljetku, okupivši većinu svoje produkcije i većinu suradnika, uz čiju je nemalu pomoć ta produkcija nastajala. Jasno, u prostor bivše Vjesnikove tiskare na Cvjetnom trgu nisu mogle stati, recimo, njihove prve Ispovijedi, ili pak specifičnoprostorna Misa za predizbornu šutnju…, no namjera nije ni bila festivalski, ili sajamski, okupiti i pokazati baš sve. Tribina na kojima se podižu virtualni, a nerijetko zapravo i vrlo stvarni spomenici, hrvatsko kazalište ionako ima i previše. Naprotiv, okupljanje u Borbi, kako se kolokvijalno naziva bivša tiskara, bila je prilika za susret s publikom, prijateljima i onima koji su rad BADco. počeli pratiti tek nakon što se pokazalo da skupina entuzijasta s plesačkim, dramaturškim, književnim i teorijskim pokrićem planira opstati i igrati na duge pruge. Koncept koji je skupina predstavila već prvim projektom da bi ga poslije nadopunjavala, na čuđenje domaćega kazališnog mainstreama, sastoji se od prividno nejasne grupne dinamike, gdje sastav nije stalan, a još su manje stalne funkcije s kojima su pojedinci došli ili su ih u radu u kompaniji stekli. S druge strane, rezultati njihova rada nisu bile predstave koje mogu računati na veću posjećenost, jer uključuju određeni interpretacijski napor, ili barem dobru volju, kakvu kazališna publika tek ponekad primjenjuje na ono što joj se ponudi s pozornice, ili kao u slučaju predstava Rebro kao zeleni zidovi i Brisane poruke, iz neposredne blizine. Otvaranje problema izvedbe u najširem smislu, dakle ne samo plesnih ili dramaturških, jedna je od okosnica njihova rada, te ih stoga podjednako zanimaju i problemi same izvedbene situacije, prostora u kojem se izvodi, i koji izvodi, te publike kao ipak neizbježna elementa za, uz niz zvučnih inozemnih nagrada i impresivan popis gostovanja, relevantnu evaluaciju. Upravo zato Dijeljeni prostor zamišljen je kao mjesto susreta, članova više-manje čvrste jezgre BADco. koju čine Pravdan Devlahović, Ivana Ivković, Ana Kreitmeyer, Tomislav Medak, Nikolina Pristaš, Goran Sergej Pristaš i Ivana Sajko, najčešćih suradnika, među kojima su Damir Bartol Indoš, Miljenko Bengez, Aleksandra Janeva, Darija Doždor, Oliver Frljić, Helge Hinteregger, Oliver Imfeld, Goran Petercol, Marko Sančanin, Silvio Vujičić i Jelena Vukmirica. Sam sastav umjetničkih biografija, od plesača, koreografa, dramaturga i redatelja do vizualnih umjetnika, modnih dizajnera, arhitekata i skladatelja, dokazuje rasprostranjenost interesa BADco., ali i uspostavljenu mrežu koja je više od suradničke i zato jamči da prva petoljetka neće biti i posljednja, unatoč domaćem sustavu koji izvaninstitucionalne vrijednosti tek počinje prepoznavati.


Igor Ružić

Vijenac 307

307 - 22. prosinca 2005. | Arhiva

Klikni za povratak