Stručno i pristupačno

»Riječi«, časopis za književnost, kulturu i znanost, gl. ur. Đurđica Lasić—Vuković, br. 3—4/2005, Matica hrvatska Sisak, Sisak

Potkraj svake godine pokreću se različite inicijative sastavljanja kojekakvih tablica i lista te se podvlače crte pod protekla događanja pa se, tako, u tiskovinama pojavljuju i najrazličitije instant tablice najprodavanijih, najčitanijih ili na neki drugi način najuspješnijih literarnih pojava. No, ozbiljnijim kulturnim publikacijama s poduljom tradicijom izlaženja, posljednji godišnji broj tek je još jedna prilika da domaćoj kulturnoj publici predstave neki od zanimljivijih trendova i pojava na domaćoj i stranoj literarnoj pozornici. Proteklu, 2004. godinu, sisačkim je »Riječima« doista uspjelo završiti u stilu pa je pred ovogodišnjim zaključnim brojem zahtjevna zadaća da, u najmanju ruku, ostane na razini uspješna prethodnika. Glavni tematski blok koji otvara »Riječi« ovaj je put posvećen zanimljivoj pojavi u našem literarnom susjedstvu — »Bečkoj grupi (Wiener Gruppe)«, odnosno »krugu eksperimentalnih austrijskih pisaca proizašlom iz bečkog Art—Cluba«, čije je djelovanje bilo najizraženije u razdoblju od 1951. do 1964. godine. U vrlo preglednu uvodu Ana Snježana Bilić donosi sve osnovne crte djelovanja te skupine te navodi njezine začetnike i najvažnije predstavnike. Teoretska podloga podebljana je i slikovitim praktičnim primjerima iz pera najeksponiranijih grupnih autora — Konrada Bayera, H. C. Artmanna, Gerharda Rühma i Friedricha Achleitnera. Svi predstavljeni tekstovi (među ostalim i jedan primjer bečkog televizijskog dramoleta) demonstriraju sve one poetske osobine za koje se Bečka grupa i zalagala — odbacivanje konvencionalne literature, naglašavanje ekspresionističkih, nadrealističkih i dadaističkih elemenata, primjenu postupaka tekstualne montaže, vraćanje dijalektalnom pismu te nagnuće skeču i sličnim literarno—dramaturškim hepeninzima. No, tekstove bi ipak nekako najjednostavnije bilo zajednički definirati kao izvrsne primjerke avangardne literature na kakve domaći čitatelj rijetko može naići na domaćim časopisnim stranicama. Na ovako avangardni književni pristup pomalo se nadovezuje i Sarajevo Blues Milka Valenta. Taj domaći literarni ekscentrik uz svoj je dramski tekst iznio i precizne detalje vezane uz sve uvjete njegova izvođenja i iščitavanja, između ostalog i upute za izvođenje erotskih scena, neizbježnih sastavnica svih Valentovih književnih proizvoda. Od svih autorovih ponuđenih opisa ovog dramskog komada možda mu najbolje odgovara onaj hiperrealističnoga dramskog spektakla, a što to točno znači, najbolje da čitatelj otkrije sam.

Od Hong konga do Temišvara

Preostale dvije trećine broja nešto su ipak manje ekscentrične, a otvara ih prozni blok Milorada Stojevića, Sibile Petlevski i Tibora Fischera (čiju priču prati kratak i zanimljiv bibliografski pregled). Sve troje autora vode nas na svojevrsna (auto)biografska putovanja, od Hong Konga do Temišvara, povezana zajedničkom, ratnom crtom i tek se ulomak iz Stojevićeva romana pomalo izdvaja usporenim stilom i smještajem na Daleki istok na početku 20. stoljeća. Poetski prostor »Riječi« popunjava troje domaćih autora, a internacionalni štih osigurava mu drugi poveći blok u ovom broju — temat Ludviga Bauera posvećen suvremenim slovačkim pjesnicima. Uz zanimljiv i dobro obrazložen uvod u ovaj izbor čitatelju se predstavlja dio opusa desetorice slovačkih autora, a neki od impresivnijih primjeraka svakako su oni Mariána Grupača, Pavola Janíka i Vojtecha Mihálika. U ovom je broju poetska orijentacija očito prevagnula pa se uz konkretne domaće primjere poezije Miroslava Kirina, Božice Zoko i Petre Brnardić, i tri poveća osvrta također bave pjesnicima. Žarko Paić se, tako, osvrće na zbirku Aritmija Delimira Rešickog, Petra Sigur Drnić progovara o pjesništvu mlade i perspektivne Ane Brnardić, dok opsežan tekst Helen Vendler detaljno analizira bogati opus suvremene američke filozofske pjesnikinje Jorie Graham.

Jelena Gluhak