Šampanjski mjehurići

Šampanjski mjehurići

Komedijina je Bajadera doista prava bonbonijera, pa je s veseljem očekujemo gledati i slušati na Staru godinu

U petak, 9. prosinca 2005. kazalište Komedija predstavilo je biranoj publici novogodišnji program: operetni splet arija, zborova i efektnih orkestralnih brojeva objedinjenih nazivom Kálmánove operete Bajadera. Naslov je, jasno, privukao elitnog sponzora — proizvođača čokolade (Kraš), pa je publika mogla uživati u neograničenim količinama bajadera. No, nisu samo bajadere podigle atmosferu i pretvorile je u pravu anticipaciju novogodišnje zabave. Komedija je izvrsno odabrala glazbene brojeve J. Straussa, F. Lehára i E. Kálmána, koje je međusobno povezao (u programu, nažalost, nigdje spomenuti) J. Cvitanović. Zahvaljujući njegovu aranžmanu, Straussovi su valceri pitko tekli poput novogodišnjega šampanjca. I ovaj su put (kao na nedavnoj Noći mjuzikla) splet popularnih melodija povezivali voditelji — uglađeni Lukrecija Brešković i Boris Pavlenić. Zahvaljujući njihovim najavama, publika je uvijek točno znala sadržaj i povijest opereta, a mala ukočenost glumaca–naratora pridonosila je eleganciji i posebnosti trenutka. Uz stalne Komedijine soliste, posebno je iskočio Miljenko Đuran, koji je odmah osvojio publiku (već njegova prva arija Ti mog si srca raj iz Lehárove Zemlje smiješka izazvala je oduševljeni pljesak). Đuran, inače posuđen iz opernog milieua, odlično se prilagodio žanru zabavnije glazbe: bez prevelike glasovne teatralnosti, ali s potpunom glumačkom uživljenošću, natkrilio je Komedijine favorite Tvrtka Stipića (također opernog, ali i operetnog pjevača) i Đanija Stipaničeva, koji je pak drukčijim, prirodnijim (neopernim) pristupom pjevao arije i duete iz Lehárove Zemlje smiješka i Vesele udovice te glazbeno iznimno zanimljive Kálmánove Bajadere. Muške je glasove sjedinio finale II. čina Straussova Šišmiša (Brate moj, sestrice…), gdje su se sva tri pjevača nadovezivala i nadopunjavala u polifonoj imitaciji jednog od najljepših Straussovih brojeva. Moramo također pohvaliti Vida Baloga, koji je senzibilnošću za dijalekt te posebnom glumačkom i pjevačkom nadarenošću u drugome dijelu Komedijine operetne bombonijere podigao atmosferu izmijenivši je iz elegantne u komičnu. Njegov je duet sa Sandrom Bagarić (Hajd’mo u Varaždin iz Grofice Marice) dodatno razveselio publiku. Ženski je dio solista — na čelu s Bagarićevom (koja je, za razliku od ostalih solistica, jedina razgovijetno izgovarala pjevački tekst) — bio glasovno ujednačeniji, no opet karakterno drukčiji (s obzirom na karakter dodjeljivane su im uloge, pa je sve logično sjedalo na svoje mjesto). Elegantna, ali energična Zorica Antonić odlično se slagala u paru s Miljenkom Đuranom, Sandri Bagarić njezina je vesela jednostavnost omogućavala laku komunikaciju s publikom, a Larisa Marak (obično rezervirana za sporedne ženske uloge) nije se samo snašla kao pjevačica iz prvog reda, nego i kao akrobatkinja u točki s baletom (Kan–kan iz Lehárove Vesele udovice). Uglađena atmosfera time je definitivno prerasla u razdraganu i veselu novogodišnju. Raskošni su kostimi (kostimografkinja Elvira Ulip) bili logičan potez, premda su povremeno gubili vezu sa sadržajem (doduše, u koncertnom karišiku operetnih melodija to i nije tako važno). Postojanost zbora i orkestra uz vodstvo Veseljka Barešića — sveprisutnih stupova Komedijinih projekata — ni ovaj put nije zakazala (zločesto bismo ipak mogli napomenuti da su puhači povremeno bili preniski). Komedijina je Bajadera doista prava bonbonijera, pa je s veseljem očekujemo gledati i slušati na Staru godinu.

Irena Paulus