Posve novi autori i izvođači

Posve novi autori i izvođači

Nino Bokan (Mono Nino) nametnuo se kao zanimljiv i provokativan autor, ali i izvođač

Pogon za prezentaciju autorskih radova WARP2, u organizaciji EkS–scene i suradnji s CEKAO–om Zagreb i Kulturom promjene SC–a, predstavio je na kraju dvomjesečnoga programa četiri nova autora / skupine autora, čiji su radovi ujedno otkrili i neke nove izvođačke potencijale i nekoliko zanimljivih autorskih ideja. Također je važno kako su u svim radovima svi plesači uglavnom nepoznati široj plesnoj publici, a među njima najčešće se pojavljivala Rina Kotur, također autorica predstave Klackalice u izvedbi Fast4Ward. Rina Kotur završila je plesnu školu Ane Maletić, pa iako se već dulje vrijeme obrazuje na različitim seminarima i radionicama izvan škole, spomenutu predstavu obilježuju školski postavljene plesne sekvence. Krenuvši od ideje klackalice, ona u prvom dijelu predstave vrlo uspješno razrađuje taj pojam i predmet promjenjivih pozicija, dolazeći do zanimljivih fizičkih i simboličkih rješenja, postavljajući plesačice kao vizualno atraktivne sjene. Zamisao dalje ne razrađuje ili je ne uspijeva razraditi nepotrebnim drugim dijelom i premještanjem publike na scenu, kada se i oni bogatiji trenuci iz prvoga dijela potpuno gube i prelaze u čiste fizičke i prazne forme, u kojima se doduše jako dobro snalaze plesačice Ivana Pavlović, Karolina Šuša, Nina Sakić i Petra Chelfi. Samim tim što se odlučio za vlastitu interpretaciju već postojećih i vrlo uspjelih predstava Orangecut (OOUR) i Oprosti sam' malo (op.sa.co./Natalija Manojlović), Nino Bokan (Mono Nino) nametnuo se kao zanimljiv i provokativan autor, ali i izvođač. Njegov Cut Excuse iznimno je komičan spoj spomenutih, možda najizvođenijih i spominjanih hrvatskih predstava suvremenoga plesa u posljednje vrijeme. On ih suprotstavlja unutar dramaturškog okvira teniskog meča pa manipuliranjem pojedinim trenucima iz njih pokušava prizvati u tijelo i sjećanje sve što su one njemu kao pripadniku publike i kao plesaču značile, na koji ih je način on prihvatio. Predstava dobro funkcionira i kao intimna i kao kolektivna rekonstrukcija, ali samo za one koji su te predstave gledali. Za one koji nisu, mislim da opet može funkcionirati kao nova cjelina.

Bruno Isaković, trenutno polaznik Plesne akademije u Rotterdamu, izveo je kratak solo Blind emotion, u kojemu se predstavio kao izniman, tehnički oblikovan plesač koji još traži vlastiti izričaj. Prema izboru teme i pristupu ponovno negdje na tragu Oprosti sam' malo nalazi se predstava Peterored skupine autorica sa ne slučajno pomodarskim imenom Brok&Palatz. Na pitanje što se zanimljiva može događati u redu za ženski toalet autorice odgovaraju: ništa pametno. Predstava je ispunjena fizičkim motivima čekanja, napetosti i sličnih radnji koje se odvijaju unutar i uokolo ženskog toaleta, raznih glupavih situacija i ispraznih razgovora, odnosa i preokupacija djevojaka sa špice koje su spretno koreografirane i dobro odglumljene. Pitanje je jedino komu je namijenjena predstava, što nam znači saznanje da se neki ljudi tako ponašaju ili njima samima ukoliko postoje šanse da predstavu vide? Autorice/izvođačice su Rina Kotur, Nikolina Maraković, Nikica Viličić, Una Vizek i Dorotea Vučić.

Jelena Mihelčić