Lijepa Sjećanja

Dobivši nedavno u ruke još neobjavljeni disk našeg istaknutog trubača i krilničara te veterana našeg jazza, Ladislava Lacija Fidrija, i stavivši ga odmah u player, nije mi trebalo dugo da shvatim temeljnu koncepciju i ideju tog diskografskog izdanja. Fidri je ponajprije provjeren melodičar, što je već nebrojeno puta dokazao kako u Big bandu HRT–a tako i u vlastitim malim sastavima, među kojima prevladava formacija klasičnoga hard–bop–kvinteta. Nije stoga iznenađujuće da je taj glazbenik međunarodnoga glasa, koji je i plodan skladatelj, disk svojih sjećanja ispunio samo baladama, i to u programski optimalnu omjeru vlastitih djela i nekih klasičnih i prepoznatljivih skladbi američkih autora. Fidrijev glazbeni put pratim još od trenutka kad je po dolasku iz Osijeka, u kojem je na Muzičkoj školi učio svirati trubu, te zbog svojih džezističkih afiniteta imao i stanovitih poteškoća, svirao u orkestru zagrebačkoga Varijetea, da bismo ga potom, nadarena kakav je bio, ugurali u redove tadašnjega Plesnog orkestra Radija Zagreb, a današnjeg Big banda HRT–a, kojem je eto ostao vjeran sve do današnjih dana. Fidri CD–om Memories predstavlja niz svojih novih balada, a jedina je koju pamtimo od prije Loža Shadows, ostvarena za disk Kastav Blues, i to dakako u novoj obradi. Za izvođenje tog programa odabrana je kombinacija Big banda i Simfonijskog orkestra HRT–a, trube, odnosno krilnice solo, te saksofona također istaknuta solista Big banda HRT–a Saše Nesto-rovića. Za sve je na disku vrlo dobro uravnotežene snimke aranžmane napi-sao Fidri sam, dok je cjelokupnim korpusom ravnao šef dirigent Big banda HRT–a Silvije Glojnarić. Na taj se način cijeli projekt odužio i predlošku koji još pamtimo iz diskografija velikana jazza kao što su primjerice bili velikani jazza Charlie Parker, Stan Getz i neki drugi, koji su snimali uz slične ansamble. Domaća inačica, slična pristupa i zvuka, započinje izvedbama dvaju baladnih originala, Fidrijeva Balada za nju, jedinu u kojoj autor svira sordiniranu trubu, te Glojnarićeva Dreams, a u objema je solist i tenor–saksofonist Saša Nestorović. Od Fidrijevih su balada tu još Forever, spomenuta Loža Shadows, Nocturno i Uspomene, a od američkih autora: For All We Know Cootsa i Lewisa, I’m A Fool To Want You Wolfa, Herrona i Sinatre, I’m Glad There Is You Madeire i Dorseya, Stardust Carmichaela i Mercera, You Go To My Head Cootsa i Gillespieja te Time For Love Mandela i Webstera. Sve su te melodije stavljene u kontekst finih, profiliranih, harmonijski rafiniranih, rekli bismo na američki način napisanih aranžmana, s eksponiranim i privlačnim solima Ladi-slava Fidrija i Saše Nes-torovića, koji u pojedinim izvedbama mijenja sopran, alt i tenor–saksofon. Disk Ladislava Fidrija Memories vrlo je kvalitetan i, što je važno, programski uravnotežen, do sada u našoj jazz–diskografiji nezabilježen projekt, koji sudi u kategoriju takozvanog easy listening jazza. Poželjet će ga zasigurno svaki ljubitelj dobre glazbe, možda za kasne sate, možda kao ugodnu i neobveznu glazbenu podlogu, a možda i u nekim drugim prigodama, jer taj bi disk mogao u svakom pogledu zadovoljiti i parametre nedavno objavljene serije For Lovers poznate američke etikete Verve.