Knjiga od uspomena

»Dubrovnik«, časopis za književnost i znanost, odg. ur. Ivana Burđelez, god. XVI, br. 2–3, Matica hrvatska Dubrovnik, 2005.

Više od pola od tristotinjak stranica novoga broja časopisa »Dubrovnik« posvećeno je talijanskom književniku i novinaru Dinu Buzzatiju. Povod za tako opsežan temat bila je skora stogodišnjica Buzzatijeva rođenja (Belluno, 1906 — Milano, 1972). Temat donosi čak osam Buzzatijevih drama i jednu pripovijetku, koje je preveo Josip Hećimović Nikšić jedan od troje hrvatskih članova Udruge prijatelja Dina Buzzatija, osnovane 1977. u svrhu izmjene recepcije piščevih djela. Osim prijevoda Hećimović Nikšić autor je i pratećeg zapisa o Buzzatijevu životu i djelu, uz koji je objavljena i piščeva bibliografija, koja osim gotovo pedeset knjiga poezije i proze sadrži i šesnaest drama te pet libreta. Buzzatijevo je najvažnije i najznačajnije djelo njegov treći roman Tatarska pustinja (1940), u kojem iznimnom vještinom miješa nadrealne i fantastične elemente sa zbiljom što ostaje konstanta njegova stila. »Dubrovnik« donosi drame Pobuna protiv siromašnih (1946), Dramatični kraj jednog poznatog glazbenika (1955), Klinički slučaj (1953), Sama u kući (1958), Prozori (1959), Svlačenje (1962), Sat (1959) i Šaptači (1960). S iznimkom Kliničkog slučaja riječ je o jednočinkama ili monolozima. Klinički slučaj tragedija je o bolesti i nesporazumu u dva čina s trinaest slika nastala prema motivu posuđenu iz autorove priče Sedam katova. Budući da »Dubrovnik« donosi i prijevod Sedam katova, zanimljivo je pročitati oba djela i donijeti osobni sud o vrijednosti Kliničkog slučaja za koji Josip Hećimović Nikšić navodi da je prema mišljenju većine kritičara »tehnički odlično, ali kazališno promašeno djelo, pomalo tekst–simbol truda što ga je Buzzati posvetio pozornici: velika literarna, ali ne i scenska vrijednost.« Malim izborom od petnaestak pjesama prevedenih s talijanskoga jezika Tonko Maroević je uputio na opus Iva Bizzara, karike visoke dubrovačke pismenosti s kraja 18. i početka 19. stoljeća. Maroevićev prateći tekst ilustriran je bakrorezima iz knjige Giovannija Bizzara, Poesie in morte di Maria Talma di lui consorte, objavljene u Veneciji 1806. Rubrika Znanost donosi tekst Dubrovnik kao središte europske diplomacije u Morejskom ratu (u pismima carskog rezidenta u Dubrovniku 1684–1690 u Haus–, Hof– und Staatsarchivu u Beču), koji otkriva slabo poznate detalje o diplomatskim igrama jer jedini pozitivni rezultat tog rata bio je, kako to napominje autor teksta Ivan Pederin, savez Dubrovnika s Hofburgom koji je trebao trajati dok je Dubrovnik u tom ratu imao središnju ulogu zapovjednoga mjesta te stoga i najviše koristi od njega. Domaću književnost u ovom broju časopisa predstavlja devet soneta Roka Dobre, šest pjesama Tee Tereze Vidović te po dvije priče Silvia Lebinca i Dubravka Krstića. Ono što posebno valja naglasiti jest da je svaki od autora dobio kratku bilješku što je prilično rijetko kada je riječ o domaćim književnim časopisima. Rubrika Pisma donosi izbor načinjen među 399 pisama, razglednica i brzojava, koliko ih je Gustav Klimt uputio svojoj trajnoj muzi Emilie Flöge (prijevod i bilješka Luka Paljetka) kao i Ödöna von Horvátha upućenih dragom prijatelju austrijskom književniku Franzu Theodoru Csokoru (prijevod i bilješka Dubravka Torjanca). Osim što svjedoče o međusobnom odnosu primatelja i pošiljatelja, pisma donose i mnoštvo detalja koji oslikavaju vrijeme njihova nastanka. Klimtova pisma ilustrirana su reprodukcijama u boji nekolicine njegovih slika, crteža i fotografija. U nastavku časopisa možemo pročitati dva ogleda (Besjeda o don Ivi Prodanu Marjana Diklića i Filološki aspekti »Knjige od uspomena« Josipa Lisca), a broj, kao što je uobičajeno, zaključuje rubrika Osvrti.

Ljubica Ivanišević