Kazališne daske kao katedra

Kazališne daske kao katedra

Tema ovogodišnjega skupa bila je Tijelo, riječ i prostor u hrvatskoj drami i kazalištu, a sudjelovao je trideset i jedan izlagač, među kojima je najviše bilo teatrologa i povjesničara književnosti

Petnaestogodišnja tradicija srdačna dočeka, ugodna druženja, znanstvenoga rada i kazališnih predstava nastavila se i ove godine. Šesnaesti put u Osijeku su održani Krležini dani, kazališno–teatrološka manifestacija koju je utemeljilo Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, a suutemeljitelji su osječki Filozofski fakultet te Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU — Odsjek za povijest hrvatskog kazališta iz Zagreba. Znanstvena izlaganja održavala su se u svečanoj dvorani osječkoga Filozofskoga fakulteta, a pratili su ih i osječki studenti koje su pozdravili svi uvodničari skupa.

Brojnost izlaganja

Tema ovogodišnjega skupa bila je Tijelo, riječ i prostor u hrvatskoj drami i kazalištu, a sudjelovao je trideset i jedan izlagač, među kojima je najviše bilo teatrologa i povjesničara književnosti. Svake godine na Krležinim danima sudjeluje i jedan hrvatski dramatičar, a ove je godine o svom dramskom stvaralaštvu i udjelu u kazališnom životu govorio Feđa Šehović. Tihomir Živić govorio je o velikanima njemačke pozornice u Osijeku te o gostovanju Adele Sandrock u osječkom njemačkom kazalištu. Zlata Šundalić intrigantno je propitala žensko tijelo u dubrovačkim preradbama Moliereovih komedija s obzirom na verbalizaciju i geste. Divna Mrdeža Antonina tematizirala je nacionalni prostor u dramskoj književnosti hrvatskoga ranog novovjekovlja, a Jasna Melvinger srijemski prostor u dramama Ilije Okrugića. Nastavljajući istraživanje, Marica Grigić govorila je o još jednoj drami Josipa Kosora. Hrvatska recepcija Schnitzlerova Kola u kontekstu međunarodne recepcije bila je tema izlaganja Željka Uvanovića. Stanislav Marijanović pozabavio se scenskim prigodnicama za Strossmayerove obljetnice, a Antonija Bogner–Šaban govorila je o Ranjenom srcu, drami Milana Begovića posvećenoj glumcu i redatelju Ivi Raiću. Sibila Petlevski problematizirala je rasap tijela u hrvatskom dramskom ekspresionizmu, a Ivan Lozica analizirao je karneval propitujući motive prostora, tijela i riječi. Prema uvriježenu načelu kronološkoga rasporeda tema na Krležinim danima, drugi dan skupa izlaganjem je otvorio Velimir Visković govoreći o genezi Krležina Vučjaka i analizirajući nacrt za roman iz Krležine ostavštine. Pomno istraživši Krležin opus i likove, Nikola Batušić tematizirao je zemljopisni i dramski prostor Kamila Gregora. Anica Bilić propitala je slavoničnost dramskih djela Joze Ivakića s obzirom na dijalektalni, egzistencijalni, prostorni i književnopovijesni aspekt, a Vlatko Perković krenuo je tragom Matkovićeva uzvika da su kazališne daske katedra s koje se mora govoriti samo dramski. Šopova Bosanska trilogija bila je tema dvaju referata: Branimir Donat istražio je povijesne korijene, a Branka Brlenić–Vujić analizirala ju je s obzirom na riječ, tijelo i prostor. Dunja Detoni–Dujmić govorila je o prostoru kazališne igre u djelima hrvatskih dramatičarki od pedesetih do devedesetih godina minuloga stoljeća, a Lucija Ljubić u istom je vremenskom rasponu istražila ž

enske dramske povijesne likove. Ana Prolić zaključila je drugi dan skupa svojim izlaganjem o performativnosti jezika u drami Sunčani grad Radovana Ivšića. Treći dan skupa započela je Adriana Car–Mihec propitujući strukturu prostora u dramskim tekstovima suvremene hrvatske dramatičarke Tanje Radović. Potom je Dalibor Paulik izložio tipologiju glas–uloga s obzirom na pripadnost hrvatskoga glazbenog kazališta zapadnoeuropskoj kulturnoj tradiciji. Josip Jerković pozabavio se promicanjem hrvatske glazbenoscenske forme u udžbenicima i priručnicima. Branko Hećimović istražio je nove konotacije riječi, tijela i prostora koje je u raznovrsnom redateljskom radu ponudio Bogdan Jerković. Miro Međimorec tematizirao je druga kazališta koja su se odvojila od matice promičući drukčiji kazališni život, a Darko Gašparović govorio je o odnosu književne riječi i kazališnoga tijela. Martina Petranović istaknula je važnost kostimografije i kostimografske struke postavivši smjernice za dalje teatrološko istraživanje. Renate Hansen–Kokoruš analizirala je metamorfoze likova i teatarski metatekst u bogatu dramskom opusu Mire Gavrana, a Helena Peričić Gavranove je drame propitala s obzirom na odnose riječi, majeutike i metaliterarnosti. Borislav Pavlovski istražio je Medvešekove režije u Zagrebačkom kazalištu mladih, a Sanja Nikčević govorila je o odjecima rata, odnosno o predodžbama rata u dramama zapadnoeuropskoga književnog kruga.

Izložba, predstave, promocija

Prema dobrim običajima Krležinih dana, u predvorju kazališta prve je večeri otvorena izložba Kostimografije Ljubice Wagner autorice Antonije Bogner–Šaban (izložba je u ožujku otvorena u Odsjeku za povijest hrvatskog kazališta pri Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU). Iste je večeri premijerno izvedena predstava osječkoga kazališta Sam čovjek prema romanu Ive Kozarčanina, a u dramatizaciji i režiji Tomislava Pavkovića, koji potpisuje i izbor glazbe. Srdačni domaćini Hrvatskoga narodnoga kazališta u Osijeku svake su večeri dočekivali sudionike skupa i sve zainteresirane na predstavama, promocijama i druženju. Druge večeri Nikola Batušić i Sibila Petlevski predstavili su dvije nedavno objavljene knjige Branka Gavelle, Teorija glume i Dvostruko lice govora. Potom su Darko Gašparović i Branko Hećimović predstavili zbornik Krležinih dana u kojemu su otisnute integralne verzije prošlogodišnjih izlaganja. Uz neizostavnu kronologiju skupa, repertoar predstava, kazalo imena te sažetak na engleskom jeziku, u zborniku je objavljen i lanjski govor Nedjeljka Fabrija u prigodi polaganja vijenca na spomenik Miroslavu Krleži te uspomena Nikole Batušića na akademika Ivu Frangeša, dugogodišnjega člana Odbora Krležinih dana. Druge je večeri gostovalo zagrebačko Satiričko kazalište Kerempuh s predstavom Ništa nas ne smije iznenaditi Ante Tomića i u režiji Aide Bukvić. Treće večeri Hrvatsko narodno kazalište iz Zagreba izvelo je Gloriju Ranka Marinkovića u režiji Božidara Violića, a četvrte se večeri osječkoj publici predstavio Teatar ITD iz Zagreba s predstavom Žaba Dubravka Mihanovića, koju je režirala Franka Perković. U skladu s tradicijom, sudionici skupa položili su vijenac na osječki spomenik Miroslavu Krleži, a u toj prigodi govorio je Željko Čagalj, dok su studenti Branke Brlenić–Vujić održali recital iz Krležinih djela. Članovi Odbora najavili su i temu sljedećega skupa — Vrijeme i prostor u hrvatskoj drami i kazalištu. Nema dvojbe, zanimljivi i raznovrsni znanstveni pristupi, o kojima svjedoči svaki zbornik Krležinih dana, zajamčeni su u Osijeku i dogodine.

Lucija Ljubić