INICIJATIVA ZA JAVNU TELEVIZIJU
Tražimo da se otvori javna rasprava o poslovnom i programskom upravljanju resursima na HTV–u u kontekstu njezine uloge javne televizije. Upozoravamo: da je HTV zanemarila svoju ulogu javne televizije kakva se njeguje u zemljama europske demokracije te da HTV takvu ulogu mora zadržati jer temeljem nje ostvaruje poseban položaj i pravo na pretplatu. HTV je zastranila u natjecanju s komercijalnim televizijama, a to se komercijalno zastranjenje iskazuje u previše sadržaja tipa game, talk i reality show, a u smanjenju obrazovnih, kulturnih, dramskih i dokumentarnih sadržaja te općoj profanizaciji izričaja. Nismo protiv aktualizacije televizijskih sadržaja uvođenjem trendovskih formi, no one moraju biti rađene kvalitetnije i ne smiju dominirati programom. K tome, HTV u tome kasni za konkurencijom, a projekti ne uspijevaju (Coca Cola Music Stars, Opstanak). TV–sapunica ne može biti zamjena za dramsku adaptaciju hrvatskih klasika. Uloga je HTV–a kao javne televizije da pruži one edukativne i elitističke sadržaje koji ne zanimaju komercijalne televizije. Važna je i njezina uloga održanja društvenih, moralnih i nacionalnih vrijednosti te socijalne osjetljivosti. Tražimo da se revidira angažman vanjskih produkcija koji pogoduje sivoj preraspodjeli sredstava, kako bi se utvrdilo postoji li zloporaba položaja (u upravljačkoj strukturi HTV–a i programskom vodstvu) u svrhu možebitnog postizanja osobne imovinske koristi. Tražimo i da se procijeni svrhovitost i opravdanost odabranih programa vanjskih produkcija u kontekstu ispunjavanja programskog opredjeljenja javne televizije, da se procijeni transparentnost procesa izbora i samih potpisanih ugovora. Plaćaju li se kao gotovi proizvodi emisije koje se snimaju s tehničkim resursima sama HTV–a? Sudjeluju li vlastiti potplaćeni profesionalci (snimatelji, montažeri...) u stvaranju dobiti za vanjske produkcijske kuće kao najamna snaga? Angažiraju li se vanjske produkcije za proizvodnju sadržaja koji se mogu jeftinije proizvesti unutar kuće? Postoji li transparentnost u izboru autora, emisija i produkcijskih kuća te u isplaćivanju proizvoda ili honorara? Postoji li svrhovitost i opravdanost u kontekstu ispunjavanja programskih obaveza ili je riječ o arbitrarnim odlukama? Postoji li opravdanost honorara ili je riječ o pogodovanju na osobnoj ili interesnoj razini? Tražimo i da se javnosti pruži uvid i ispita bilanca troškova i zarade velikih projekata (Studio 10, Dora i sl.), uključujući isplaćene honorare (vođenje, scenarij i sl.) Ukoliko se utvrdi da su projekti propali, programsko bi vodstvo trebalo preuzeti odgovornost za promašaje. Prelijevanjem novca u vanjske produkcije pretežno profana sadržaja iscrpljuju se resursi HTV–a potrebni za ispunjavanje programskih zahtjeva javne televizije, te se znatno smanjuju mogućnosti vlastite produkcije dramskog, dokumentarnog i igranog programa. Koliko je od aktualnoga programa prodano u inozemstvo i koliko će se moći reprizirati za deset, dvadeset ili trideset godina, što će moći biti pridodano fundusu trajnih vrijednosti koje su stvarale ugled HTV od 1956. godine? Upravljačka struktura ne smije voditi HTV kao privatnu televiziju, nego odgovorno prema sveukupnoj javnosti, prema ugledu kuće i prema ljudskim i tehničkim resursima kojima raspolaže, njegujući kriterije profesionalnosti. Podcijenjena su specifična televizijska znanja poput snimanja i montaže, a stvara se kasta menadžera, naručitelja i urednika–posrednika bez novinarske vjerodostojnosti koji sudjeluju u sivoj raspodjeli pretplatničkoga novca. Tražimo da se obustavi praksa nepotističkoga zapošljavanja i uredničkih imenovanja koja dovodi do navijačkog i poltronskog novinarstva i zatomljava slobodnu kritičku riječ. Usuprot deklarativnim očitovanjima, uprava HRT–a ne pridržava se kriterija profesionalnosti, obrazovanja i iskustva u kadrovskoj politici te krši vlastite unutarnje akte prilikom zapošljavanja, imenovanja i promaknuća. Tražimo da se javnosti podastre kadrovska križaljka Informativnoga programa HTV–a od usvajanja nove sheme ujesen 2004, pa i dalje, od zakonske transformacije HTV–a iz državne u javnu televiziju 2000. godine. Ta bi križaljka imala taksativno iznijeti imenovanja i napredovanja uz podatke o stažu, obrazovanju i iskustvu za svakoga novinara u trenutku njegova imenovanja ili promaknuća. Tvrdimo da se u imenovanjima ne poštuju opća načela profesije (novinari su imenovani za urednike Dnevnika i Vijesti bez ijednoga novinarskog priloga), ni odredbe zakona o radu, kolektivnog ugovora ili internih pravilnika o radu i o sistematizaciji (koji za pojedine funkcije propisuju obrazovanje, godine staža ili druge posebne uvjete koji nisu poštovani). Kadrovska politika vodi se tendenciozno, ljudi se izabiru sukladno jednostranom vrijednosnom uvjerenju nositelja (naši i njihovi) ili suradljivosti (sviđa mi se / ne sviđa mi se). Favoriziranje novinara jednog političkog uvjerenja dovodi do zabrinjavajućeg debalansa u objektivnosti informiranja. Perjanice programa prečesto su prepoznatljivo usmjerene i tendenciozne, a nemaju pandana s druge strane političkog spektra, što dovodi do debalansa u ukupnosti programa. S druge strane, novinari drukčijeg uvjerenja ili oni o kojima je stvorena takva fama stigmatizirani su i rad im je onemogućen. Čitava generacija novinara protagonista drukčije političke opcije odgurnuta je s HTV–a ili je marginalizirana. HTV međutim mora predstavljati ukupnost društvenih kretanja, a konzervativno uvjerenje vrijednosno je jednako legitimno kao i lijevo liberalno. Ako je prije HTV bila isključiva prema lijevo–liberalnom uvjerenju, to ne može opravdati isključivost prema konzervativnom uvjerenju. Programska se politika pak ne smije naslanjati na vlast, ni na ideološko usmjerenje, a jedini kriterij mora biti novinarska profesionalnost, koja se odjeljuje od legitimnog osobnog uvjerenja. Selektivnost je iskazana i u slučaju odlazaka i povrataka na HTV. Nekima se pri odlasku prijetilo da više neće biti dobrodošli, dolazak drugih istodobno je predstavljen kao izvanredna akvizicija, a posebna je briga uprave posvećena zbrinjavanju kadrova koji su svojedobno napustili HTV i otišli na poslije ugaslu konkurentsku televiziju. Smatramo da posao glasnogovornika jedne političke opcije, članstvo u stranačkim odborima ili mjesto glasnogovornika stranačkog ministra u političkom ministarstvu jednako svjedoči o političkoj pristranosti, koja je nespojiva s novinarskom etikom. Takva pokleknuća ne moraju biti kažnjena, ali ne smiju biti ni nagrađena. Stječe se dojam kako se mjerilo objektivnosti HTV–a ponekad traži u ravnoteži političkih usluga, što je zastarjelo shvaćanje suprotno sa shvaćanjem novinarstva u modernoj demokraciji. Protagonisti navijačkog zaštićeni su ekskluzivnim ugovorima, dok se brojni profesionalni novinari drže u zapećku i njihov se pristup javnosti filtrira, što odaje dojam programatskog djelovanja. Sve to pokazuje kako se kadrovska politika vodi tendenciozno u nastojanju jedne interesne skupine da stekne kadrovsku dominaciju na HTV–u u svrhu dugoročna ostvarivanja društvenog utjecaja i financijskog probitka. Zalažemo se da se na HTV konačno uvede načelo profesionalizma i profesija odvoji od politiziranja. Formalna neovisnost od vlasti je dobra, ali nije dovoljna. Nužno je da program bude i nepristran. Novinarski profesionalizam u Hrvatskoj dijeli, ali i pojačava krizu čitavog društva, velik dio protagonista svrstava se iz uvjerenja ili koristi uz pojedine stranke, političke opcije, čak i gospodarske lobije, banke ili korporacije. Time novinarstvo pretvaraju u ideološko–političku promidžbu, službu za odnose s javnošću ili medijski menadžment, a izostaje uloga novinarstva kao moralne i odgovorne profesije nezamjenjive u sustavu nadzora i balansiranja ukupnosti demokratskog sustava kojem Hrvatska teži.
1. Predsjedniku Sabora HR
2. Članovima saborskog Odbora
za informiranje, informatizaciju i medije
3. Programskom vijeću HRT–a
4. Glavnom ravnatelju HRT–a
5. Misiji OESS–a u RH
6. Delegaciji Europske komisije u RH
7. Članovima Vijeća za medije HHO
Klikni za povratak