GRAD U GLAVNOJ ULOZI

GRAD U GLAVNOJ ULOZI

Iako su, kao i svakoga početka jesenske priredbe, brojne galerije predstavile odabrane autore, ipak je najveća i najzahtjevnija bila izložba u Kunsthausu (otvorena do 8. siječnja 2006) pod naslovom M–grad, europski gradski krajolik

Ovogodišnja Štajerska jesen u Grazu bila je u znaku grada — urbane su teme bile poticaj likovnim i glazbenim priredbama, a gradovi usporedivi s veličinom Graza ponovno su isključili Zagreb iz interesnih sfera. Iako su, kao i svakoga početka jesenske priredbe, brojne galerije predstavile odabrane autore, ipak je najveća i najzahtjevnija bila izložba u Kunsthausu (otvorena do 8. siječnja 2006) pod naslovom M–grad, europski gradski krajolik. M znači medium, dakle riječ je o gradovima srednje veličine, na čijem je modelu prikazan shopping kao sve važniji element gradskog života, predgrađa i migracije, izolirani dijelovi — svojevrsne oaze odmora u sklopu dinamičnih cjelina (park na željezničkoj postaji), prometni znakovi za obilježavanje stranih pojava na ulicama (raznih životinja) i slične duhovite i zabrinjavajuće urbane pojave, kojih postajemo svjesni tek pri suočavanju s njima. Kako su Kunsthaus i Camera Austria blisko povezani prostori, kustosi fotografskoga prostora duhovno su se na stavili na zadanu temu i osmislili projekt Live like this posegnuvši za velikim, prenapučenim gradovima i tako isprepleli vizualno s političkim. Sada je, međutim, u tom prostoru izložba Davida Goldblatta. Druga izrazito zanimljiva i vrijedna izložba za vrijeme Štajerske jeseni bila je postavljena u Galeriji minoritskog samostana, kao drugi dio velike izložbe (prvi je dio u Londonu) arhitekata Emilie i Ilya Kabakova pod naslovom Utopijska arhitektura — nerealizirani projekti. Precizno izvedene skice i mali modeli neobičnih, no iznimno provokativnih i nadahnutih spomenika, pokazali su različite mogućnosti pri promišljanju zbilje. Primjerice, spomenik diktatoru sastoji se od uniformirana muškarca (Staljina?), koji se ispričava pružajući ruke prolaznicima... Ili, zahodska kućica bez vrata na vrhu brda — istodobno jedina prostorija u kojoj su ljudi mogli biti na miru, ali njezina neudobnost doslovni je preslik današnjih zahoda uz ruske ceste. Treći program vezan uz grad ove jeseni bila je opera skladatelja Petera Ablingera Gradska opera Graz u sedam činova, gdje je autor suprotstavio zvukovlje grada i elektronički obrađenu glazbu. Tako se, primjerice, moglo sjesti na neki trg i slušati gradsku buku, u opernoj se zgradi povezala ulična buka s umjetnom, te se u jednoj prostoriji u Jakominskoj ulici moglo slušati snimke zabilježene na različitim gradskim točkama, prolaziti kroz kulise postavljene na ulicama ili usporedo promatrati videozapis i slušati glazbu. I dok bi možda čistunci zaključili da je to šašavo, nepobitno je da je zaista riječ o pravoj gradskoj operi — s Grazom u glavnoj ulozi.

Olga Vujović