Boja toaletnog papira

Boja toaletnog papira

Silvija Šesto Stipaničić, Ester i bageri, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2005.

Nedavno sam s prijateljicom na popodnevnoj kavi pričala o stilu življenja hrvatskog urbanog društva. Analizirajući prevladavajuće životne uzorke što iz privatnog, a što iz javnog sektora, zaključile smo uz ironičan smijeh da bismo mogli govoriti o dvama prevladavajućim stilovima življenja, onom koji izgleda poput reklama za Cedevitu, ali i onom koji nalikuje na priče prepričane u »Areni«. Smiješile smo se, no sigurno je da »Arenini« poklonici, koji su ujedno statistički najbrojnija skupina hrvatskoga društva, nemaju previše razloga za smijeh. Ukoliko gledate televiziju, uočit ćete poplavu reklama u kojima svakodnevni život izgleda poput palete pastelnih boja ukusno raspoređene u datom interijeru ili eksterijeru. Zbilja, a osobito hrvatska, posve je drukčija, nezaposlenost i loša materijalna situacija utječu na razinu svijesti te većina građana zbog usredotočenosti na egzistencijalna pitanja nema vremena, a često ni mogućnosti za proširivanje duhovnih vidika, što se odražava u gutanju televizijskih sapunica, konzumaciji žutog štiva, a rezultira zaokupljenošću banalnim stvarima, sužavajući već i onako uske vidike društvene zbilje. Posljedice su, recimo to opet šaljivo, da većini životni stil a` la Cedevita ostaje puka iluzija dostupna putem medija, a ponajviše magične kutije, koja više i ne nalikuje kutiji, odnosno televizora. Knjiga koju imam pred sobom secira hrvatsku svakodnevicu i na trenutke nalikuje na preslik crne kronike u proširenom izdanju, nudeći banalnu svakodnevicu bez make–upa. Zbirka pod naslovom Ester i bageri sastoji se od stotinjak kratkih pripovijedaka. U skladu s odabranom književnom vrstom autoričini su tekstovi sažeti i zanimljivi kako bi se čitatelj što više unio u pripovijedanje. Jednostavnost izraza kao i očekivanje poente drže vas u stanju neprekidna iščekivanja, no ipak, iako je poenta karakteristična za tu kratku proznu vrstu, ona nedostaje. Takav razvoj događaja u početku zbunjuje, zatim zapadnete u rezignaciju, da bi vam se pred kraj zbirke ukazala poenta koju bezuspješno tražite. Ona je sadržana u datom realitetu, odnosno u samu življenju bez poente. Neprestano živimo u iščekivanju koje ima slatkast okus postojećih mogućnosti skrivenih iza nekog od predstojećih uglova, što nas nagoni naprijed, no s vremenom, htjeli mi to ili ne, uočavamo da se broj mogućnosti smanjuje i da slatkoća gubi okus ustupajući mjesto novom osjetu razočaranja. Zbirka je dobila naslov po jednoj od pripovijedaka koja se ni po čemu ne izdvaja od ostalih, no čiji se akteri povremeno provlače drugim pričama. Likovi koji nastanjuju autoričin svijet likovi su običnih ljudi iz susjedstva, čijim fizionomijama autorica obraća nešto više pozornosti. Svaka priča opisuje neki sitni događaj u kojem prepoznajemo sebe i druge, i čini nam se, dok čitamo, kao da smo nijemi likovi, zaustavljeni na fotografiji bez mogućnosti retuširanja. Zbirka pruža uvid u isječke iz velikoga broja anonimnih životnih priča začinjenih banalnim humorom, u kojem autorica zapaža i bilježi, profilirajući se takvim postupcima kao objektivni promatrač gomile trivijalnosti. Likovi poput Ester tužni su, a istovremeno ljubazni likovi čija nazočnost ne ostavlja traga, a čiji je život nečujan baš poput smrti. Autorica unatoč tematiziranju trivijalnosti postavlja zanimljiva pitanja poput slobode odnosno neslobode suvremenog načina života, kao u ovom slučaju: »Ako možeš birati boju toaletnog papira, jesi li slobodan?« što ukazuje da je svijet i život nešto više od gomile nebitnih sitnica koje zamagljuju vidike. Dotaknuta je i aktualna problematika zgrtanja materijalnih dobara, koja dovodi do komercijalizacije svih postojećih odnosa, i koja ima za posljedicu bezbroj nesretnih priča. U takvim uvjetima ljudska je nesreća poput rastopljene gume, ne može se otresti, te neprestano raste i buja da bi u trenutku kulminacije, u svrhu dalje isplativosti, prešla iz sfere nevidljivog u vidljivu sferu, dakako ograničena opsega i trajanja; do neke nove loše sreće koja će baciti u zaborav aktere prethodnih zbivanja i donijeti utržak uz pomoć novih senzacija istim profiterima. Jasnoća, nedvosmislenosti i život bez uljepšavanja prožet stanovitom dozom humora glavni su aduti knjige Ester i bageri, koja nas zaokuplja i upija u tkivo teksta stavljajući nas u poziciju promatrača koji uspoređuje vlastitu svakdnevicu s autoričinom percepcijom.

Sonja Homa