AKTUALNOST UNATOČ ODSUTNOSTI

AKTUALNOST UNATOČ ODSUTNOSTI

Iva Körbler, Damir Tripar, Pučko otvoreno učilište Poreč, 2005.

Bijela reljefna slova na gustoj crnoj pozadini. Dojam iskričava blistanja i čudan osjećaj topline. Otvaramo monografiju široj javnosti relativno nepoznata autora Damira Tripara, rano preminula porečkog slikara (1971–1998). U bogatu dvojezičnom (hrvatsko–engleskom) izdanju linearno su uklopljeni slojevit kritički tekst, pregledno potpisane slike radova, autorovi dnevnički zapisi, kao i bilješke prijatelja o Damiru. U istančano profiliranu grafičkom oblikovanju, nenametljivu, ali prepoznatljivu rukopisu CCN–images/Sandro Đukić, zajedno teku umjetnička i životna biografija. Dočekuju nas crno–bijela fotografija apstrahirana sadržaja iz autorova dnevnika, s ozračjem osamljenosti i porukom životnosti. I: »Istina je ružna. Umjetnost imamo zato da ne bismo propali zbog istine« (F. Nietzsche). Iscrpni dijaloški tekst likovne kritičarke Ive Körbler otvara zgusnute simboličke i metafizičke poruke, svjetlost/tamu umjetnosti i života posredovanu radovima u pretežno kombiniranoj tehnici te ugljenu na papiru. Kronološki iščitavamo tragove i ekspresiju ruke koja intenzivno osjeća svijet, uzbudljivim ritmom transformira krhke intimne doživljaje u jake, humane i egzistencijalne poruke. Gusto i teško — nježno, na papiru. Ambivalentna tematika Gavran, Glava, Zvona, Stolica... uronjena u ironiju i grotesku sugerira dihotomiju — ja i okolina / bivanje i odsutnost. Dvojnost–dvojbenost transponirana je sirovim govorom medija, ekspandirajućom mrežom linijskih i kromatskih znakova koji osvajaju prostor, a ujedno u njemu ostaju zarobljeni.

INTIMNE ŠIFRE VLASTITOGA SVIJETA

Umjetnička vizija problematike inside–outside istražuje likovnu narav forme i sadržaja, kao i esencijalno tkivo znakova–značenja. Ekspresivni vitalizam izvodi se varijabilno, u blizini različitih utjecaja (transavangarda, slobodna apstrakcija...) sve do ojačavanja redukcije te pročišćena izraza primarnih poruka. Triparov izričaj razvio se unutar osobne kozmogonije/mitogeneze, koja se, kako navodi autorica monografije, referira na grčku, rimsku civilizaciju, europsko moderno pjesništvo i filozofiju. »Neveliki opus koji je iza njega ostao sačuvan jasno pokazuje da je riječ o velikom slikarskom talentu, o rijetkoj moći apstrahiranja bitnih elemenata i simbola pojavnog svijeta i njihova ulančavanja u osobni kontekst.« Značajke Triparova rada — »slojevitost, osjećajnost, prava metafizička dimenzija i sinestetičke kvalitete«, istaknute na početku teksta, argumentirano se provlače i umrežuju u cjelovit autorski prikaz. Autorica monografije pomno analizira umjetnikov razvoj od prvih izložbi i radova na Accademia di belle arti u Veneciji te završetka studija u Napulju, korelirajući promjene unutar pojedinih ciklusa s tadašnjim umjetničkim kretanjima i okolnom likovnom scenom.

U gustoj slikovnoj građi izdvaja se neokonceptualni work in progress, ujedno diplomski rad iz 1994. Bez naziva, otisak ljestava u prahu na podu okomito prekinut daskom, denotira suvremeno intoniranu temu vječnosti i granica, zemaljske malenosti i nebeskih širina. »Da je Damir danas među nama, sigurna sam kako bi njegovo slikarstvo bilo prisutno na svim respektabilnim skupnim izložbama i autorskim koncepcijama, jer je po svojem umjetničkom senzibilitetu bilo ‘malo ispred’ devedesetih godina.« Iz današnje perspektive uočljiva je bliskost estetike s radom mlađega riječkog umjetnika Igora Eškinje (Bez naslova, ugljen na zidu i podu, 2003). Idejna srodnost s Pisanjem/brisanjem knjige života, posljednjim radom Siniše Lenca (Rijeka, 1971 — Oxford, 2003) za kojeg je autor rekao: »To ti predstavlja čovjekov mozak to jest život... sve se vrti, uvijek isto... nekad sporije, nekad brže, no sve je u redu dok lanac ne pukne...«

A kad lanac pukne, ostaje djelo, u fenomenu Tripar i Lenac sintetizirano u publikaciju, koja barem djelomično produljuje vrijeme do zaborava i potpune odsutnosti.

Ksenija Orelj