U se vrime godišća

U se vrime godišća

Prosinac je mjesec domjenačkih druženja poznatih, polupoznatih i nepoznatih. Svaka tvrtka koja do sebe drži ne propušta takvo druženje na kraju godine. Obrazac je (zasad) ovakav: jedeš, piješ (iz dana u dan, pa se na kraju zaželiš običnoga poriluka), dobiješ kalendar, kemijsku olovku i ideš kući. No u razvijenom svijetu uredska božićna slavlja nisu tako čedna. Britanski šefovi npr. sve više odustaju od organiziranja božićnih slavlja (čitam u »Večernjem listu« od 31. listopada 2005). Razlog nije novac. Boje se troškova zbog sudskih tužbi, koje redovito stižu nakon božićnoga slavlja, jer se ono među vatrenim Englezima u pravilu otme kontroli, pa slijede tužbe zbog seksualnog uznemiravanja, čak i silovanja (Koju radost i veselje nam donosi Božić svet). Jedna uredska slika (»Vjesnik«, 25. listopada 2005) — djevojka u trapericama slaže na policu registrator, a mladić, poslovnjak u sakou, pripio joj se otraga i nježno je pridržava s bočne strane za stražnjicu — uvodi nas u ozračje takva uredskoga slavlja. Mladić, naravno, zainteresirano prati put registratora na policu kao da mu život o tome ovisi, dok djevojčino lice zastire kosa. Ni ona baš ne pokazuje namjeru da se odmakne od njega, ne pljuska ga, ne ispušta registrator u pravednu gnjevu kako bi se obranila od ruke na svom guznom džepu, pa se po samoj slici ne može govoriti a priori o nasilju, premda u našim novinama upravo ta slika ilustrira članak o spolnom zlostavljanju na poslu. Slika kao da sugerira samo fizičko zlostavljanje na radnim mjestima diljem svijeta. No možda je još gore dugotrajno psihičko maltretiranje, s perfidno razrađenim metodama. Ulizice skupljaju npr. novac za šefov/šefičin rođendan. Ako ne date dobrovoljni prilog, jao si ga vama! Izopćenje iz kolektiva kao iz crkve. Osuda — izolacija. Probajte sami jesti užinu koju ste si pripremili kod kuće, a ne otići sa škvadrom (koja to nije) čoporativno u kantinu! Ili na izlet, ljetovanje, tulum... Izdajica! Napuhan(a). Što si on/ona misli da je? Uz to idu razni pritisci, ucjene, zakidanja na plaći, preskakanja prilikom napredovanja, najgori termini dežurstva, poniženja, izvrgavanje ruglu (zna se kako su šefove šale duhovite podrepinama), aluzije na fizički izgled, tračevi, prijetnje otkazom ako... Danas se nasilje, napastovanje, zlostavljanje, tiraniziranje, maltretiranje, mučenje toliko razvilo (ma što razvilo?! sofisticiralo) da je svaka vrsta dobila zasebno ime. U Hrvatskoj, zna se, englesko, jer je hrvatski već tako i tako sve više jezik u zagradama i za zagrade. Služi za tumačenje engleskih naziva, a njih vrlo često uvoze osobe koje se profesionalno bave žrtvama nasilja — liječnici, psiholozi, psihijatri, razne udruge za pomoć. Novinari pak linijom manjeg otpora preuzimaju ih bez razmišljanja. Valjda to i izvoru i posredniku povećava ozbiljnost i vjerodostojnost, taj mobbing, bullying, bossying i slični –ingovi. Po toj potanko razrađenoj podjeli, mobbing (već i mobing, što je prvi korak prema udomaćenju) kod nas znači zlostavljanje na poslu. Sada se, čitam, takve žrtve upućuju psihijatru (prva štenga za odštetu), no ljudi zaziru od odlaska »kod psihijatra« (novinari nikako da nauče: kod psihijatra možete biti, ali idete — komu, čemu? — psihijatru). A što znači engl. riječ mob? Znači (kao imenica): rulja, svjetina, buntovno mnoštvo, fukara, ološ; klapa, banda, a the mob gangsteri, mafija. Takvi imaju svoje posebne nepisane (ali dobro naučene) zakone — mob law, zakon rulje, nasilje. Naravno, imaju i poseban smisao za (svoju) pravdu, pa mob justice znači pravda rulje, a mob mentality je psihologija mase, rulje, ona krasna navijačka atmosfera kad susjedi lijevi i desni složno čupaju sjedala i beton, samo da dođu do bojnoga rekvizita »za narod svoj«. Kao glagol, mob znači napadati, pljačkati, galamiti, dodijavati, tiranizirati u grupi (i skupljati se u takve »bojne redove« zbog opisane aktivnosti). Kad sve to znamo, zar se plašljivi britanski poslodavci boje upada razularenih bandi u svoje urede baš pred sam sveti Božić? Možda i to, no opasnost od takve rulje prijeti im svakoga dana, a ne posebno na uredskim božićnim proslavama. Pa onda, upada li buntovna svjetina u urede da bi baš ondje silovala? Ako im trebaju seksualne usluge, one se nude na svakom uglu. Zašto bi upadali u urede i remetili idilu šefova i podređenih? Sve bi to, naime, proizlazilo iz same riječi mob, mobbing, pa je bliže istini da se zapravo naoko uljuđena zaposlenička kasta potajno ponaša kao ulična rulja po istim (i opet, sofisticiranim) obrascima. Mobberi svih tehnika tu su, dakle, među nama. Ispod urednih sakoa, kravata, elegantnih ženskih cipela i kvaziintelektualnih naočala. Zlostavljanje je zlostavljanje, nasilje je nasilje, tiraniziranje je tiraniziranje, ugnjetavanje, mučenje, maltretiranje, iživljavanje na drugomu. Zašto nam je onda uz tolike riječi trebao još taj mobbing, koji preplavljuje hrvatske medije? Odgovor je jednostavan i nalazi se na polju sociolingvistike. Najkraće, jer je to snobbing. Za zlostavljanje na radnom mjestu kratko je konkurirao i bossying, prema boss, gazda, gospodar; šef, pretpostavljeni, ali i među njih se brzo ubacio i šef bande, mafije. Engl. glagol boss znači zapovijedati, naređivati, šefovati, no već pridjev bossy poprima i elemente tiraniziranja (sklon zapovijedanju, nametanju vlastite volje). A možda je naziv izvučen iz posebno miloga i dragoga ženskog bića bossy = oštrokondža? Jer i ona, kad postane glavna, poprimi ponašanje kolege bossa (i posveti se cjeloživotnom usavršavanju). Bojno polje škola ima svoj specijalitet bullying, vršnjačko nasilje, uporno mučenje vršnjaka, koje ne prestaje, čitam, ni u predblagdanske dane. Bully je nasilnik koji zadirkuje, muči, kinji, zlostavlja, prijeti ostalim učenicima. No jeste li znali da bullying može značiti i zlostavljanje starijih? Hrvatska se i u tome ima čime podičiti: mi imamo i pretučenih, pa i ubijenih, nastavnika/nastavnica. Tko nam je kriv što imamo tako neotporan prosvjetni kadar koji pada već pod udarcem automobilskim mjenjačem? I kakva je to gnjecava školska omladina kad dobiva masnice već od nespretnoga kretanja hiperaktivnog djeteta, koje svaki put kad koga mlatne kaže svojoj mami da mu je žao. Zna da recept djeluje. Sorry i nastavljamo u istom tonu. No bliži se tiha noć, sveta noć. Veselje ti navješćujem, puče kršćanski. U se vrime godišća mir se svitu navišća. Po bezobzirnim pucnjavama i detonacijama, po raznim surogatima umjesto iskrene pobožnosti, po prijavama za spolno iskorištavanje na božićnim proslavama — teško.