Teže ostvariva utopija

»Filozofska istraživanja«, gl. ur. Pavo Barišić, br. 98, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 2005.

Broj »Filozofska istraživanja« koji imamo pred sobom prošaran je tematski sa tri–četiri tematske boje. Osnovna tema (Nove utopije?) ukazuje na upitna problemska ishodišta utopijskih pitanja. Problematizira liberalna društva i njihov utopijski potencijal, koji u suvremenim okvirima, čini se, sve teže osigurava mogućnost da ga se prihvati i razumije kao ostvareni kraj povijesti. Drugi tematski blok bavi se sa po dva teksta novim uvidima u djelima Frane Petrića i Ludwiga Wittgensteina. Treća se tematska smjernica bavi trima različitim filozofsko–kritičkim problemima. Portret Maxa Webera, nekoliko recenzija i prikaza te jedan kratki izvještaj o jednom skupu čine posljednju, četvrtu skupinu tekstova koji zaokružuju broj ovog filozofskog časopisa. Problemski, istaknut ćemo autore iz prvoga i trećeg sklopa pitanja. Ivica Raguž predstavlja nam filozofiju Jean–Luca Mariona. Riječ je o filozofu i metodi koja pokušava uspostaviti navlastitu filozofiju što huserlovski utemeljuje kršćansku objavu uvodeći pojam i pripadnu fenomenologiju darivnosti. Bijeg od metafizike, koja završava u još većoj metafizici od one od koje bježi. Tonči Matulić bavi se kritikom nekih stajališta o eugenici (biotehnološko poboljšavanje ljudskih tjelesnih osobina) u knjizi Darka Polšeka Sudbina odabranih. Staru eugeniku kojom su se nadahnjivali nacizam, socijalni darvinizam i komunizam Polšek odbacuje, dok suvremenu laissez–faire–eugeniku, koja ispunjava osobne želje unutar okvira suvremenoga liberalnog društva, prihvaća. Iako većinom utemeljena, Matulićeva kritika toga posljednjega Polšekova izbora slabi nepotrebnom zamjenom teza gdje laissez–faire obilježuje nemoralnost modernog anarho–liberalnog društva, dok je u biti riječ o ekonomskoj kategoriji, a pravi bi objekt kritike tada trebalo biti neoliberalno društvo umjetnih potreba. Posljednji tekst u ovoj skupini bavi se zanimljivim povijesno–filozofskim slučajem ženskoga elementa u gnostičkim učenjima. Marko Tokić, koji nas uvodi u starovjekovni svijet gnosticizma istražujući ženski element, stvara zanimljivu priču o jednoj bogatoj fazi jednoga bogata intelektualnog i filozofskog pravca. Spomenuli smo da se najvažnija pitanja vrte oko osi utopijskog, odnosno, sudeći po tekstovima, riječ je o propitivanju da li je utopijsko kao mišljenje i kao djelovanje uopće moguće ako se ne učine neki teški rezovi u razvijenim društvima. Temom se bave četiri autora (Darko Suvin, William McBride, Lino Veljak i Marijan Krivak). Prvo pitanje propituje mogućnosti intelektualca i vrijednost njegova utopijskog mišljenja u doba postfordizma i postkeynesovske ekonomije. Drugo pitanje poteže argumente protiv liberalizma kao uređenja u kojem buja politički neosviješteno stanovništvo i imperijalističke političke elite. Sljedeće pitanje razmatra tetičku solidarnost, odnosno polove koji bi trebali biti ili jesu suprotstavljeni, ali bit je njihovih međusobno suprotstavljenih odnosa solidarnost, koja se u apsurdnoj konstelaciji liberalnih društava potvrđuje kao objektivna kategorija. Posljednje pitanje referira o pitanju i pojmu metapolitike filozofa Marija Kopića te posredovanjem toga pojma otkriva metarazmišljanje usmjereno vraćanju klasičnim pitanjima i korijenima filozofije i kulture kao onima koja mogu iznaći način mišljenja budućnosti i prave politike. Svi ti tekstovi, autori i analize ukazuju na to da nužnost pitanja o utopijskom sadrži elemente koji ne proizlaze iz površnih zalaganja za pitanje demokracije u liberalnim društvima, nego i njezinih temelja koji još nisu dovoljni da bi ustrojili prihvatljivo društvo. Pojednostavnjeno, utopija je i dalje teže ostvariva nego što se čini. Kao i neki drugi, i ovaj broj »Filozofskih istraživanja«, raz-novrsnošću otvara mnoga bitna pitanja, koja nisu za čitatelje dnevnih novina.

Snježan Hasnaš