Proračun Ministarstva kulture povećan za 22 posto

Zagreb Ministar kulture Božo Biškupić istaknuo je da je proračun za kulturu u idućoj godini razvojan, da je od ovogodišnjeg viši za 22 posto i iznosi 877,7 milijuna kuna. Time je kultura prepoznata kao jedna od temeljnih djelatnosti i dodijeljenim novcem moći će se izgraditi brojni objekti koji će trajno ostati u hrvatskoj kulturi, rekao je Biškupić. Naveo je da je riječ o kapitalnim projektima, u prvom redu Muzeju suvremene umjetnosti, u koji osim Ministarstva polovicu novca ulaže i Grad Zagreb. Po Biškupićevim riječima muzej bi se trebao otvoriti do kraja 2006. Sljedeće godine u Vidu pokraj Metkovića dovršit će se muzej o Naroni u kojemu je bogato nalazište skulptura rimskih careva. Izložba tih skulptura prikazana je u glasovitim svjetskim muzejima. Biškupić očekuje i dovršetak muzeja krapinskoga pračovjeka Hušnjakovo, za koji se novi postav radi već nekoliko godina. Ministarstvo će nastojati da do proljeća bude gotov stalan postav Spomen–područja u Jasenovcu, potaknut će gradnju Muzeja suvremene umjetnosti u Rijeci, muzeja Domovinskog rata u Zagrebu, o gradnji kojega je Vlada odlučila ove godine. Po Biškupićevim riječima trebala bi početi gradnja dvaju novih muzeja u Zadru — muzeja rimskog stakla i muzeja za podvodnu arheologiju. Najavio je i gradnju arheološkog muzeja u Osijeku pa će Slavonija prvi put u povijesti imati specijaliziran muzej umjetnosti i baštine za to područje.

Ministarstvo će s Gradom Zagrebom nastojati izgraditi i zgradu za muzej naivne umjetnosti, a skrbit će se i za građu Hrvatskoga državnog arhiva (HDA). Dio građe bit će smješten u spremnicima u bivšoj vojarni u Kerestincu. Biškupić je, najavivši gradnju muzeja Marka Pola u Korčuli, dodao da će Ministarstvo s Hrvatskom maticom iseljenika pokrenuti i gradnju muzeja iseljenika, i to u Rijeci, jer je Rijeka bila najveći iseljenički grad, osobito u vrijeme dok je bila u sastavu Austro–Ugarske. Muzej bi se gradio na mjestu gdje je bio emigrantski hotel iz kojega se odlazilo u prekomorske zemlje. Biškupić je istaknuo da je tu zamisao podupro i riječki gradonačelnik. Novac iz proračuna bit će ulagan i u gradnju ili dovršetak knjižnica u Splitu, Rijeci, Bjelovaru, Karlovcu, Sisku, Slavonskom Brodu i Virovitici. Dosad najveće povećanje za ulaganja osjetit će se i na započetu projektu arheološkog parka Vukovar — Vučedol — Ilok, za koji je novac odobrila i Europska banka za obnovu i razvoj. Ministar je spomenuo i važnost uvođenja spomeničke rente, od koje će se prikupiti dosta novca za očuvanje kulturne baštine. Može se zaključiti da će 2006. biti godina ulaganja u kulturi, zaključio je ministar kulture Božo Biškupić.

Ostojiću nagrada za režiju u Queensu

New York, 22. studenog Arsen Anton Ostojić, redatelj i scenarist filma Ta divna splitska noć, dobio je nagradu za najbolju režiju na trećem izdanju Queens International Film Festivala, održanu u New Yorku od 17. do 20. studenoga. Na festivalu je prikazano više od stotinu filmova, od čega trideset dugometražnih. Festival u Queensu ove je godine stavio naglasak na filmove kandidate za Oscara u kategoriji stranoga filma.

Radiću nagrada FIPRESCI u Ljubljani

Ljubljana, 25. studenog Film Tomislava Radića Što je Iva snimila 21. listopada 2003. dobio je nagradu FIPRESCI–eva žirija međunarodne kritike na ljubljanskom međunarodnom filmskom festivalu LIFFe. Žiri je ocijenio da je Radićev film »pravi užitak za gledatelja«, a odluka o dodjeli nagrade FIPRESCI bila je jednoglasna. Glavna nagrada na 16. LIFFe–u dodijeljena je dansko–islandskom filmu Skriveni adut redatelja Dagura Karija. Festival LIFFe započeo je u Ljubljani 1990. kao Festival autorskog filma (FAF), na kojemu su se uglavnom prikazivali filmovi iz Jugoslavije i susjednih država. Tijekom proteklih godina LIFFe je stekao i priličan međunarodni ugled, te sve više gledatelja. Tijekom ovogodišnjega festivala više od sto filmova gledalo je u kinima Vič i Komuna, te u dvije dvorane Cankareva doma rekordnih 54.000 gledatelja.

Batinić pobjednik natjecanja Rijeka belcanto

Rijeka, 26. studenog Na Prvom međunarodnom natjecanju opernih pjevača — Rijeka belcanto žiri u sastavu Ruža Pospiš Baldani, Biserka Cvejić, Anton Nanut, Ivo Lipanović, Nada Matošević, Dražen Siriščević, Patrizia Venucci i Voljen Grbac, dodijelio je prvu nagradu solistu Opere HNK u Zagrebu Lucianu Batiniću. Prvonagrađeni je dobio 5000 eura i glavnu pjevačku ulogu u nekoj opernoj produkciji riječkoga HNK u sljedeće dvije godine. Drugoplasirana je sopranistica Petja Ivanova iz Bugarske. Ona je dobila i nagradu publike te posebno priznanje orkestra. Treća je bila Nataša Jović Trivić, mezzosopranistica iz SiCG. Posebnu nagradu intendatntice riječke kuće Mani Gotovac u visini od 1000 eura dobila je sopranistica Gabriela Georgieva iz Bugarske. Nagradu Italianita za najbolju izvedbu u duhu talijanskoga načina pjevanja koji karakterizira belkanto dobio je Luciano Batinić. Natjecanje Rijeka belcanto okupilo je dvadeset pjevača iz cijele Europe te Južne Koreje, od kojih je u poluzavršnom natjecanju 22. studenoga odabrano jedanaest natjecatelja za završnicu i svečani koncert s pratnjom orkestra riječke Opere pod ravnanjem Ive Lipanovića.

Mataniću i Rušinoviću nagrade CineLinka

Sarajevo, 1. prosinca Najnoviji filmski projekti hrvatskih redatelja, Kino Lika Dalibora Matanića i Buick Riviera Gorana Rušinovića, podijelili su, uz projekt Jemin bosanskog autora Srđana Vuletića, ovogodišnju nagradu CineLinka, koprodukcijskog sajma Sarajevskog filmskog festivala, od pedeset tisuća eura. Dobitnike je izabrao međunarodni žiri u sastavu Philippe Bober, Behrooz Hashemian, Čedomir Kolar i Bianca Taal, koji je nagrađenim projektima predvidio blistavu budućnost na velikim svjetskim festivalima. Rušinovićev scenarij opisan je kao »zabavna, umjetnički ambiciozna priča, s mnogo šarma i hrabrosti niskobudžetnog filma«, dok je Matanićev film Kino Lika, rađen po motivima istoimenog romana Damira Karakaša, proglašen »hrabrom, originalnom pričom s jasnom, ali nikad bukvalnom metaforom europske budućnosti«. Natječaj za prijavu scenarija na sljedeći CineLink otvara se u siječnju 2006, i to za autore iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Makedonije, Rumunjske, Slovenije, Srbije i Crne Gore, Kosova, a od ove godine i Mađarske.

Otvoren Hrvatski muzej i kulturni centar u Slovačkoj

Bratislava, 3. prosinca Hrvatski premijer Ivo Sanader otvorio je u Devinskom Novom Selu u blizini Bratislave zajedno sa slovačkim kolegom Mikulasom Dzurindom Hrvatski muzej i kulturni centar, koji su zajednički financirale obje vlade, i obojica su tom prigodom istaknula značenje hrvatske manjine u toj zemlji. Hrvatska je u izgradnju muzeja i centra uložila sto pedeset tisuća eura. Dzurinda je istaknuo i da će slovačka vlada putem posebnoga fonda nastaviti financirati manjinske projekte pa tako i hrvatske u okolici Bratislave. U Devinskom Novom Selu živi nekoliko tisuća gradišćanskih Hrvata koji tamo već četiristo godina njeguju jezik i kulturu svoje stare domovine. Izgradnja muzeja i kulturnog centra trajala je desetak godina. Uz Sanadera i Dzurindu svečanosti otvaranja Hrvatskoga muzeja i kulturnog centra prisustvovao je i ministar kulture Božo Biškupić.

Kulturalni studiji - Etika i estetika

Od 14. do 17. studenoga na Filozofskome fakultetu u Zagrebu održan je niz predavanja iz kulturalnih studija, s gostima predavačima iz Sjedinjenih Država: Jane Juffer (Pennsylvania State University), Grant Farred (Duke University) te Thomas Keenan (Bard College). Njihov dolazak omogućen je zahvaljujući velikodušnosti Američkoga veleposlanstva u Zagrebu, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta RH, Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta te Pennsylvania State University. Gosti su dobro odabrani: Keenanova područja interesa komparativna su književnost, filozofija, mediji i ljudska prava; Farred predaje književnost, kulturalne studije i postkolonijalnu teoriju; Juffer se bavi latino kulturnom sferom u Sjedinjenim Državama, feminističkom teorijom te kulturalnim studijima. U skupnome predavanju, naslovljenu Etika književne teorije, sva tri govornika ističu pojmove etika, odgovornost i intelektualac, koncentrirajući se potom na specifično opredmećenje susretišta među njima. Juffer pristupa problemu suodnosa te dvije sfere ponajprije iz očišta rodno/spolne problematike i ženskih studija/feminizma. Grant Farred upozorio je na političke implikacije koje za kulturalne studije ima međunarodna pozornica 1950–ih, koja po njemu znači traumatični trenutak, samim time i porođajni potencijal, za kulturalne studije, barem u njihovoj britanskoj varijanti. Thomas Keenan (već prije recipiran u Hrvatskoj) iz svoje je specifične smještenosti, kao bivši student te poslije asistent Paula de Mana, govorio o pojmu političke odgovornosti i intelektualcima. Primjera ne nedostaje, kao što i sami znamo, a Keenan za početak navodi Memorandum SANU i umiješanost intelektualaca u ključne događaje tijekom rata u Bosni, poput opsade i uništavanja Sarajeva. Pitanja i komentari mnogobrojne publike pokazuju da aktualnost tema, kao i njihova otvorenost daju neprestane povode za intelektualno sučeljavanje, a bez obzira na mijene kritičkih paradigmi ne možemo dopustiti luksuz odricanja od propitivanja uvijek varljive i pomične granice između estetskoga i političkoga i etičkoga. Pitanja odnosa vernakularnoga intelektualca i tržišta ili političke kooptacije; pitanje geografske uvjetovanosti kao mogućnosti za etičko razmišljanje i djelovanje; kritika pojma političke odgovornosti koji je nekad unaprijed evakuiran i prebačen ili u idealiziranu prošlost ili nedostižnu budućnost, umjesto preuzimanja odgovornosti ovdje i sada, u nemogućnosti donošenja odluke; svijest da se etičko i ne–etičko ne preklapaju uvijek s podjelom na javno i privatno, ali da je ta kontradikcija itekako uvjet za održavanje tih istih umjetnih binarizama; čitanje teksta uz lekcije odgovornosti i etičke reakcije potaknute znanjem; mogućnost da se određene vrste tekstova ili znanja nametnu kao superiorne ili ilustrativne te tako već unaprijed monopoliziraju shvaćanje etičkoga, sva ta pitanja aktualiziraju još jednom poziciju koju u svakodnevnim praksama zauzimamo spram neprekidnih (nemogućih, a apsolutnih) obraćanja što nas smještaju u unaprijed zauzete pozicije i izmještaju iz njih. I u kasnijim predavanjima, Keenanovu pod naslovom Publicitet i ravnodušnost, Kućanski intelektualac i praksa svakodnevice Jane Juffer te Mogućnost/nemogućnost: prijetnja demokratskoga Granta Farreda, provlače se osnovne smjernice zadane okvirnom problematikom. Keenan se još jednom osvrće na varljivu spregu neograničene dostupnosti slika i informacija o nasilju i nastanka etičkoga i aktivističkoga stava. Jedno od rješenja vidi u transformativnom, političkom govornom činu, koji po njemu može pridonijeti nastanku novoga političkoga prostora. Farred se vraća (post)kolonijalnom trenutku koji problematizira iz očišta novih nacija–država, suočenih s prijetnjom demokratskoga i mogućnošću njegova izopačenja. Juffer pak pokazuje kako nacija–država regulativnim aparatom, uz pomoć javnoga diskursa i popularnih kulturnih prikaza (TV, film, videoigre), uokviruje privatnu sferu obilježenu praksama majčinstva i kućanskih poslova, ali se upravo na osi privatno — javno odvija i narušavanje zadanih definicija.

Jelena Šesnić