Problemi prezentacije

Problemi prezentacije

Usporedno sa sustavnim predstavljanjem suvremenih hrvatskih skladatelja, Cantus je, kao diskografska kuća u sve većem usponu, započeo i s prezentacijom istaknutih hrvatskih interpreta. Nakon plesom vođene 3/4 Katarine Krpan na red je došao album Zagrebačkoga puhačkog ansambla, posve slične izdavačke koncepcije: naglasak je pretežno na (u ovom slučaju isključivo) skladbama suvremenih skladatelja, a dizajn izvođače, za razliku od smrtno ozbiljnih, autoritativnih skladatelja, publici mehanizmom identifikacije pokušava predstaviti kao obične ljude koji vode svakodnevne živote nalik njihovima. Osim vizualno atraktivnih fotografija kvinteta u sastavu Dani Bošnjak (flauta), Branko Mihanović (oboa), Danijel Martinović (klarinet), Bánk Harkay (rog) i Ricardo Luque (fagot) u šetnji jesenskom Medvednicom, u popratnom tekstu CD-a nalazimo i nekoliko rečenica o njihovim karakterima, što sve skupa ostavlja dojam umjetnički koherentne skupine otkačenjaka i osobenjaka. No dok se u slučaju 3/4 način prezentacije donekle i mogao dovesti u vezu s njegovom tematskom okosnicom, In-Out predstavlja skladbe Mila Cipre, Adalberta Markovića, Frane Paraća, Mladena Tarbuka, Olje Jelaska, Marka Ruždjaka i Dubravka Palanovića što ih je, većinom praizveo njihov prethodnik, Zagrebački duhački kvintet, na Muzičkom biennalu u Zagrebu ili na Jugoslavenskoj muzičkoj tribini u Opatiji, odnosno — u novije vrijeme — Međunarodnoj glazbenoj tribini u Puli. Riječ je dakle, s iznimkom repetitivnog Scherza Frane Paraća i zaigranoga Puhačkoga kvinteta Dubravka Palanovića, o modernistički intoniranim, premda ipak ne avangardističkim djelima kojima zbog određenog stupnja recepcijske introvertiranosti svakako treba primjerena prezentacija, s obzirom na to da su, u slučaju Ciprine Aubade i Markovićevih Moments musicaux (čije se veze s trubadurskom tradicijom, Schubertom i haiku poezijom slušno teško naziru) po naravi fragmentarna, a u slučaju Acquerella Olje Jelaska i Ruždjakova In-Outa, uza svu problematizaciju polifonoga načina komponiranja i puhačke/duhačke (kako vam drago) artikulacije i boje nedovoljno stilski profilirana da bi se izdvojila iz cjeline skladbi na ovome nosaču zvuka. Transfigurazioni Mladena Tarbuka nameću se trajanjem i osuvremenjenom kasnoromantičkom strukturnom složenošću, no problem ovoga CD-a nepromijenjen je: hvalevrijedni izvoditeljski napori Zagrebačkoga puhačkoga ansambla, uza sve dizajnom izgrađene simpatije, mogli bi na glazbenom polju, lako ostati nezapaženi među slušateljima.

Ivan Ćurković