Novo stoljeće Zagreb filma

Novo stoljeće Zagreb filma

Svečana projekcija Baltazara i Glupače bila je, kako se saznalo dan–dva poslije, jedna od posljednjih projekcija u Kinoteci, no bio je to oproštaj Zagreb filma s tim prostorom u velikom stilu

Tridesetoga studenog u zagrebačkoj Kinoteci održana je svečana projekcija četiri nova filma iz serijala Profesor Baltazar autora Marijana Lončara i pilot–epizode serijala Glupača Mare Milin i Daniela Šuljića. Profesor Baltazar, sedamdesetih godina prošloga stoljeća u zemlji, ali i u inozemstvu (posebice u Skandinaviji) popularni serijal autorskoga trojca Zlatko Grgić, Ante Zaninović i Boris Kolar dobio je dugoočekivani nastavak. Nove epizode zadržale su dobri duh staroga serijala i njegovu osnovnu karakteristiku — u njima nema nasilja, a svi se problemi rješavaju razgovorom s mudrim Profesorom, koji nakon mozganja u hodu dolazi do rješenja (koja su još nepredvidljivija no prije). U animaciji je zadržana dvodimenzionalnost likova, a boje su intenzivirane, dok je ponešto izmijenjen dizajn Baltazargrada koji je od uspavana gradića postao moderni grad 21. stoljeća. Najuočljivija je promjena smanjenje veličine stroja kojim profesor Baltazar ostvaruje svoje neobične izume (kompjuterizacija je očito stigla i u Baltazargrad!). Među četiri nove epizode zbog njihove je ujednačenosti teško izdvojiti favorita. Malu prednost dajem Kaktus Hombreu zbog ljubavne priče između macho meksičkoga kaktusa, koji se u Baltazargradu našao zbog slabe orijentacije i nježne vodenike koja zahvaljujući Baltazarovu kišnom kišobranu sa svojim dragim može i u vruću meksičku pustinju. Nenametljiva poruka o prihvaćanju različitosti prisutna je i u crtiću Robot Spirit, u kojem se svemirom leti u kutiji za jaja (što priziva u sjećanje legendarni leteći križanac stroja za pranje rublja i dječje vjetrenjače), pri čemu primjenu glačala kao intergalaktičkoga telefona ne držim osobito edukativnom dosjetkom. U starom serijalu najsličnijoj epizodi, Malom problemu, upoznajemo krotitelja lavova čiji je problem strah od miševa, dok je narativna struktura Sveopće praznine, priče o proljeću koje nakon odlaska zime kasni u grad, najsloženija, ali i najsmjelija, jer pokazuje da ni Baltazar nije svemoćan. Pilot–epizoda serijala Glupača predstavlja naslovnu junakinju — neuglednu, drsku i tvrdoglavu osamnaestogodišnjakinju koja mašta o nastupu na televiziji i idealnom muškarcu, a njezin prvi korak prema slavi bio je izbor originalnog imena — Glupača. Crtić, čiji scenarij potpisuje Rujana Jeger, obiluje inteligentim humorom, pri čemu je najkomičniji lik Glupačina kućnog ljubimca — zlatne ribice, ciničnog komentatora dijalektalno obojena govora (Dalmatinac je, jasno). Premda zbog sadržaja (primjerice Glupačin one night stand) i govora (povremena uporaba psovki) nije namijenjena najmlađima, Glupača zbog svojih vrlina neće imati problema oko pronalaženja publike. Svečana projekcija 30. studenoga bila je, kako se saznalo dan–dva poslije, jedna od posljednjih projekcija u Kinoteci, no bio je to oproštaj Zagreb filma s tim prostorom u velikom stilu — kvalitetom čiju potvrdu, ako je suditi po ozbiljnim najavama, nećemo morati čekati sljedećih nekoliko godina.

Goran Ivanišević