MRAV I CVRČAK

Somerset Maugham

Kad sam bio vrlo mali dječak bio sam prisiljen napamet naučiti neke La Fontaineove basne, a pouka svake od njih bila mi je pomno objašnjena. Među onima koje sam naučio bila je i Mrav i cvrčak, koja je smišljena zato da mladi nauče korisnu lekciju kako se u nesavršenu svijetu rad nagrađuje, a lakoumnost kažnjava. U toj divnoj basni (ispričavam se što pričam nešto što svatko dobro, ali netočno, odgojen navodno zna) mrav potroši tegobno ljeto skupljajući zalihe za zimu, dok cvrčak sjedi na vlati trave pjevajući suncu. Kad stigne zima, mrav je dobro opskrbljen, a cvrčak ima praznu smočnicu: odlazi mravu i prosi malo hrane. Onda mu mrav klasično odgovori:

»Što si radio ljeti?«

»S vašim oproštenjem, pjevao sam. Pjevao sam cijeli dan, cijelu noć.«

»Pjevao si. Tako, dakle, onda idi i pleši.«

Ne pripisujem to izopačenosti sa svoje strane, nego prije nedosljednosti djetinjstva kojemu nedostaje osjećaja morala, pa se nikad nisam posve pomirio s tom poukom. Moje naklonosti bile su na strani cvrčka i neko vrijeme, kad god bih ugledao mrava, stao bih na njega. Na taj sažeti (a tada sam otkrio da je to potpuno ljudski) način pokušavao sam izraziti svoju osudu razboritosti i zdrava razuma. Nisam mogao, a da se ne sjetim te basne kad sam neki dan ugledao Georgea Ramsayja kako objeduje sam u restoranu. Nikad nisam vidio nikoga tko bi imao izraz tako duboke potištenosti. Zurio je u prazno. Izgledao je kao da nosi teret cijeloga svijeta na ramenima. Bilo mi ga je žao: odmah sam posumnjao da je njegov nesretni brat ponovno nešto zabrljao. Prišao sam mu i pružio ruku.

»Kako si?« upitao sam.

»Nisam baš previše veseo«, odgovori on.

»Ponovno Tom?« Uzdahnuo je.

»Da, ponovno Tom.«

»Zašto ga ne otkačiš? Učinio si za njega sve na svijetu. Morao si već shvatiti da za njega nema nade.«

Pretpostavljam da svaka obitelj ima crnu ovcu. Tom je svojoj bio velika kušnja dvadeset godina. Započeo je život pristojno: ušao je u trgovinu, oženio se i imao dvoje djece. Ramsayjeve su poštovali i postojali su svi razlozi da se pretpostavi kako će Tom Ramsay imati korisnu i časnu karijeru. Ali jednog dana, bez upozorenja, on je obznanio da ne voli raditi, da nije za bračni život. Želio se zabaviti. Nije slušao nikakve prigovore. Napustio je ženu i ured. Imao je nešto novca i proveo dvije sretne godine u raznim europskim glavnim gradovima. Glasine o njegovim dogodovštinama stizale bi s vremena na vrijeme do njegovih rođaka i oni su bili duboko potreseni. On se dobro zabavljao. Klimali su glavama i pitali se što će se dogoditi kad potroši novac. Uskoro su saznali: počeo je pozajmljivati. Bio je šarmantan i bez skrupula. Nikad nisam sreo nekoga komu je bilo teže odbiti pozajmicu. Imao je stalni prihod od svojih prijatelja, a prijatelje je lako stjecao. Uvijek je govorio da je novac koji potrošiš na potrepštine dosadan; bilo je ugodno trošiti na raskošne stvari. A ovisio je o svom bratu Georgeu. Na njega nije trošio svoj šarm. George je bio poštovan. Jednom ili dva puta pao je na Tomova obećanja da će se popraviti i tad mu je dao veliku svotu da bi mogao početi život iznova. Tom je tim novcem kupio automobil i nešto vrlo lijepa nakita. Ali kad su okolnosti pritisnule Georgea da prizna da se njegov brat nikad neće smiriti i kad je oprao ruke od njega, Tom ga je počeo ucjenjivati. Nije bilo lijepo da poštovani odvjetnik u svom najdražem restoranu nađe brata kako za barom miješa koktele ili iščekuje goste na bočnom sjedalu taksija pred njegovim klubom. Tom je govorio da je raditi u baru ili voziti taksi savršeno pristojno, ali kad bi ga George mogao zadužiti s nekih dvjesto funti, njega ne bi smetalo da se odrekne posla zbog obiteljske časti. Jednom Tom za dlaku nije otišao u zatvor. George je bio strašno uzrujan. Pozabavio se cijelom tom sramotnom aferom. Odista, Tom je otišao predaleko. Bio je razuzdan, nepromišljen i sebičan, ali nikad nije učinio ništa nepošteno, što je za Georgea značilo ilegalno; i da je bio tužen, zacijelo bi bio osuđen. Ali, ne možeš dopustiti da ti jedini brat ode u zatvor. Čovjek kojeg je Tom prevario, neki Cronshaw, bio je osvetoljubiv. Odlučio je stvar predati sudu. Govorio je da je Tom hulja i da mora biti kažnjen. Georgea je stajalo beskrajno mnogo muke i pet stotina funti da smiri aferu. Nikad ga nisam vidio tako bijesna kao kad je čuo da su Tom i Cronshaw otišli zajedno u Monte Carlo čim su unovčili ček. Proveli su tamo sretni mjesec dana. Tijekom dvadeset godina Tom se utrkivao i kockao, ljubakao s najljepšim djevojkama, plesao, jeo u najskupljim restoranima i izvrsno se odijevao. Uvijek je izgledao kao da je upravo izišao iz kutije za nakit. Premda mu je bilo četrdeset i šest, ne bih mu dao više od trideset i pet. Bio je vrlo zabavan drug i premda si znao da je savršeno bezvrijedan, nisi mogao, a da ne uživaš u njegovu društvu. Bio je uvijek dobro raspoložen, imao je nepresušnu vedrinu i nevjerojatan šarm. Nikad mu nisam zamjerio priloge koje je neprestano ubirao od mene za potrebe svoje egzistencije. Nikad mu nisam uzajmio pedeset funti bez osjećaja da ja njemu dugujem. Tom Ramsay poznavao je svakoga i svatko je poznavao Toma Ramsaya. Nisi mu mogao povlađivati, ali ga nisi mogao ne voljeti. Jadni George, samo godinu stariji od brata obješenjaka, izgledao je kao da ima šezdeset. Četvrt stoljeća nikad nije uzeo godišnji odmor dulji od dva tjedna. Bio je u svom uredu svakog jutra u devet i trideset i nikad ga nije napuštao do osamnaest sati. Bio je pošten, marljiv i ugledan. Imao je dobru ženu kojoj nikad nije bio nevjeran čak ni u mislima, i četiri kćeri kojima je bio najbolji mogući otac. Stavio je sebi u dužnost uštedjeti trećinu zarade, a planirao je s pedeset i pet povući se u kućicu na selu, gdje je namjeravao obrađivati svoj vrt i igrati golf. Život mu je bio besprijekoran. Bio je sretan što stari jer je Tom također stario. Trljao bi ruke i govorio: »Sve je bilo vrlo dobro dok je Tom bio mlad i zgodan, ali on je samo godinu mlađi od mene. Za četiri godine bit će mu pedeset. Onda mu život neće biti tako lagan. Ja ću imati trideset tisuća funti do svoje pedesete. Dvadeset i pet godina govorio sam da će Tom završiti na ulici. Vidjet ćemo hoće li mu se to svidjeti. Vidjet ćemo da li je bolje raditi ili ljenčariti.«

Jadni George! Suosjećao sam s njim. Dok sam sjedio uz njega, pitao sam se kakvu je besramnu stvar učinio Tom. George je bio vrlo uzrujan.

»Znaš li što se dogodilo?« upitao me.

Bio sam spreman na najgore. Pitao sam se nije li Tom napokon dospio u ruke policije. George je jedva govorio.

»Ti znaš da sam cijeloga života teško radio, pošteno, stekao ugled i bio iskren. Nakon marljiva i štedljiva života mogu se radovati da ću u mirovinu s malim primanjima u sirotinjskim vrijednosnim papirima. Uvijek sam obavljao svoju dužnost u životnim okolnostima u koje me Providnost izvoljela postaviti.«

»Točno.«

»I ne možeš zanijekati da je Tom bio lijena, bezvrijedna, raskalašena i nečasna vucibatina. Da ima pravde, on bi danas bio u ubožnici.«

»Točno.« George je pocrvenio.

»Prije nekoliko tjedana zaručio se sa ženom koja mu može biti majka. Umrla je i ostavila mu sve što je imala. Pola milijuna funti, jahtu, kuću u Londonu i kuću na selu.« George Ramsay udario je šakom po stolu.

»To nije fer, kažem ti, to nije fer. Dovraga, nije fer.«

Bio sam bespomoćan. Prasnuo sam u grohotan smijeh dok sam gledao Georgeovo gnjevno lice. Valjao sam se u stolcu, umalo nisam pao na pod. George mi to nikada nije oprostio. Ali Tom me često poziva na izvrsne večere u svojoj čarobnoj kući u Mayfairu, i ako ponekad pozajmi neku sitnicu u mene, to je samo iz navike. Nikada više od jedne funte.

Preveo Boris Maruna

Ilustrirala Jasenka Bulj