Dva života umjetnina

Dva života umjetnina

Galerija je osnovana s nakanom predstavljanja suvremenih hrvatskih umjetnika te sa svrhom da prikuplja umjetnička djela, te kao posebnost, da afirmira likovno–pedagoški rad s djecom, koji je u Šibeniku već duga tradicija zahvaljujući Međunarodnom dječjem festivalu

S Pavlom Rocom, voditeljem eminentne šibenske galerije, razgovarali smo u povodu izložbe grafika (drvorezi i linorezi) i bibliofilskih izdanja Zdenke Pozaić (25. listopada — 9. studenog), devedeset devete izložbe koja se održava u doista specifičnom ambijentu srednjovjekovne crkve svetog Krševana. Osim bogatom izložbenom produkcijom galerija pridonosi kulturnom životu Krešimirova grada i organizacijom dječjih likvnih radionica. Nadasve se ističe ona grafička, u kojoj je nastalo devet izvanredno kvalitetnih grafičkih i grafičko–pjesničkih mapa s temom Šibenika, flore i faune, odnosno nacionalnog parka Krka, koje zaslužuju posebnu pozornost.

Možete li nam reći nešto o počecima djelovanja galerije?

— Galerija je osnovana 1996. kao samostalna ustanova u gradu. Do tada nismo imali instituciju koja bi se bavila samo izlaganjem, činilo je to nekoliko ustanova u kulturi, bivši šibenski Centar za kulturu, šibensko kazalište, Muzej grada, a i Gradska knjižnica priređivala je izložbe. Ovo je prvi put da se organizirano, u posebnom prostoru, trajno predstavljaju izložbe recentnoga stvaralaštva u Hrvatskoj i iz inozemstva. Galerija je osnovana s tom nakanom te sa svrhom da prikuplja umjetnička djela, te kao posebnost, da afirmira likovno–pedagoški rad s djecom, koji je u Šibeniku već duga tradicija zahvaljujući Međunarodnom dječjem festivalu. Galerija nadograđuje rad festivala, pa dječje radionice traju tijekom cijele godine. To bi bile naše tri osnovne djelatnosti, a osim toga, ova galerija, budući da smo županijska galerija, dosta pomaže malim galerijicama u našoj županiji, stručno, logistički, materijalno, pri organiziranju povremenih ljetnih izložaba, u sklopu turističke kulturne ponude ljeti.

Djela koja dobivate dajete gradu da cirkuliraju?

— Da, nakon javnih prezentacija skupimo određenu količinu djela i onda ih distribuiramo u javne prostore, jer zasada nemamo galeriju za stalni postav. To je sljedeći korak. Neke reprezentativne javne prostore opremamo našim djelima. Drago nam je što žive još jedan život, zapravo onaj koji zaslužuju. Što se tiče sama razvoja naše galerije, za sada djelujemo u dvama prostorima, a konačni nam je cilj osvajanje prostora u kojima bismo mogli efikasnije djelovati, s većim izložbenim projektima, u kojima bi naša zbirka mogla doći do izražaja s povremenim i stalnim postavom. Ovoga trenutka nismo se snažnije zauzeli u toj namjeri, jer je Šibenik sredina koja je nažalost dosta pri dnu u Hrvatskoj, u gospodarskom smislu. Zbog rata i propasti velikog dijela industrije u našoj okolici. Moramo biti svjesni toga trenutka, a opet u Šibeniku je nakon rata ostvareno nekoliko velikih projekata u kulturi. To je bila rekonstrukcija kazališta, vrlo skup projekt, zatim nova Gradska knjižnica, a i Gradski muzej još nije realizirao koncept stalnoga postava. To su zahtjevne investicije koje angažiraju velika sredstva našega grada, županije, a jasno i Republike Hrvatske, posebno Ministarstva kulture. Bez potpore Zagreba malo bi što bilo ovdje napravljeno. Kad se to realizira, onda smo i mi na redu!

Biste li zadržali ova dva galerijska prostora?

— Da, oni su se dokazali dobrima. Tu je već tradicija izlaganja i ljudi su se navikli na prostor, osobito na staru galeriju, koja je u temeljima crkvica stara osamsto godina, i koja je najstariji kameni objekt. Svi moji sugrađani, a i ja osobno, ulazimo u nju s posebnim respektom. Ona ima svoje značenje, koje ne možeš ne osjetiti, ako imaš imalo senzibiliteta za baštinu. Građani dijele moje dojmove. Osim toga, to je sjajan prostor za još neke kulturne priredbe. Rado ugošćujemo koncert–majstore, za komorne susrete, poetske večeri, za male scenske forme. Ovdje osamdesetak ljudi može udobno pratiti neko zbivanje. Prostorom se osobito koristimo u doba Dječjega festivala, kad su u našim galerijama svakodnevno umjetničke dječje radionice.

Tradicija radionica posebno je važna...

— Radionice su važna komponenta. Obično imamo jesenji i zimski ciklus rada, zimski i proljetni. Radionice su proizašle iz festivala. U sklopu djelovanja Gradske knjižnice pokreće se posebni Centar za vizualnu kulturu mladih. Jedan sam od inicijatora. Centar može slobodno računati na naše prostore kad bude prezentirao djelovanje, koje se sada odvija uglavnom kabinetski. Mi nismo specijalizirana galerija prema prosudbi našeg umjetničkog savjeta. Godišnje organiziramo osamnaest do dvadeset izložaba u našim prostorima. Tu je bilo i dosta skupnih izložaba. Posljednja izložba bila je predstavljanje dviju grafičkih mapa koje su radila djeca, u Solarisu na simpoziju u povodu dvadesete obljetnice osnutka Nacionalnog parka Krka. To je vjerojatno jedini park u Hrvatskoj koji se može pohvaliti takvim projektom. Skupa s Dječjim festivalom napravili smo devet takvih projekata, i njima se jako ponosimo.

Koji su umjetnici sudjelovali u tim radionicama i na projektima?

— Sve vrsni pedagozi: Nevenka Arbanas, Marcela Munger, Antonija Modrušan, Velibor Janković, Zdenka Bilušić. Imamo jaku domaću ekipu, na čelu s Veliborom Jankovićem, a po potrebi surađujemo i s kolegama iz drugih gradova.

Razgovarala Barbara Vujanović