Zadnja rupa na svirali

Zadnja rupa na svirali

Nakon posjeta internetskim stranicama Simfonijskog orkestra HRT–a teško je ne zapitati se zaslužuje li orkestar s tradicijom duljom od sedam desetljeća, orkestar koji je »doživio sveopća priznanja te postao zaslužnim kulturnim veleposlanikom Republike Hrvatske u svijetu« tako bijednu internetsku prezentaciju? Ono što dočeka posjetitelja kad dođe na njegove internetske stranice jest rog koji mu se pokušava prodati za svijeću. Jer (instrument) rog jedini je vizualno zanimljiv detalj stranice kojoj nedostaje bilo kakva prepoznatljivost i dizajnerska osmišljenost. Čak i ako pokušamo zanemariti gotovo potpunu odsutnost slikovne građe (dočeka nas slabo pregledna masa teksta) i okrenemo se sadržaju stranice, uo-čavamo brojne rupe: ograničeni prostor pretvorio je tekst o orkestru u puko nabrajanje biografskih činjenica, a rijetko navođenje godina i nepoštivanje kronološkog reda dodatno su otežali situaciju; izvaci iz kritika ne sadržavaju podatak na koje se koncerte odnose niti kada su objavljene; za razliku od pjevača Zbora HRT–a, koji su na svojoj stranici predstavljeni imenima, glazbenici Simfonijskog orkestra nisu imali tu čast; poziv na pretplatu skriven je na kraju rasporeda koncerata Majstorskoga ciklusa (koji skromno donosi samo datume održavanja, imena solista te skladatelja i djela na programu). O dostupnosti stranice na engleskom ili nekom drugom stranom jeziku u takvim je okolnostima bolje i ne razmišljati. Televizija je iznimno moćan medij i HRT često reklamira koncerte svoga orkestra u udarnim terminima, no u današnjoj eri informatizacije ipak bi trebao povesti više računa i o detaljima kao što je kvalitetna internetska prezentacija, što je posebice korisno u slučaju inozemnih gostovanja.

Sandra Cekol