Za male i velike

Opera HNK u Zagrebu: Wolfgang Amadeus Mozart, Bastien i Bastienne, red. Dora Ruždjak Podolski, dir. Josip Šego

Za male i velike

Pjevačkom tehnikom i pravim mocartovskim stilom isticala se okretna sopranistica Valentina Fijačko kao Bastienne

Prva operna premijera u zagrebačkom HNK u ovoj sezoni pripala je maloj operi Bastien i Bastienne darovita dvanaestogodišnjeg dječaka Wolfganga Amadeusa Mozarta s libretom prema pastirskoj igri temeljenoj na Seoskom vraču Jeana–Jacquesa Rousseaua. Ta vesela igra s pjevanjem (Singspiel) odabrana je u povodu Mozartove godine 2006, kada će cijeli svijet obilježiti 250. obljetnicu skladateljeva života i 215. godišnjicu njegove smrti. Bilo je doduše prigovora, zašto se operna sezona nije otvorila nekim većim, pravim djelom. No dok Opera još nema ravnatelja, postavljanje te Mozartove dječačke jednočinke od pedesetak minuta pokazalo se u ovom času dobrom investicijom. Uostalom, u toj kući to djelce izvedeno je samo jednom, godine 1933, a u Hrvatskom glazbenom zavodu u koncertnom obliku 1968. Novo uprizorenje namijenjeno je ponajprije djeci, koja su se pokazala kao zahvalna publika koja je očito uživala i koja bi mogla na taj način zavoljeti operu. Imajući na umu dječji senzibilitet, kako publike, tako i nestašna i zaigrana mladog skladatelja, darovita redateljica Dora Ruždjak Podolski ostvarila je šarmantnu predstavu za djecu i odrasle, na vedroj sceni živih boja Vesne Režić uz primjereno svjetlo Vladimira Kazde i maštovite kostime Barbare Bourek. Duhovita, razigrana i dinamična scenska igra dvoje mladih zaljubljenih pastira, koje razdvaja gradska dama, ali ih dosjetljivi čarobnjak ponovno spaja, vrvi od dosjetki, šaljivih rekvizita i mađioničarskih trikova. Koketa s pravom pudlicom, igra s ovcom na kotačima, vožnja u traktoru koji se kreće na nogama, igra u cipelama, pečenje kolača, spuštanje niz tobogan, igra ruku, simbolika srca i cvijeća i slično, sve se to zgodno uklopilo u stilizirani zagorski ambijent s prijevodom govorenih dijelova na kajkavski jezik (Dunja Toth–Šubajković), dok je pjevani tekst bio hrvatski, ali je bio uglavnom slabo razumljiv.

Mali Mozart već je u prvoj operi pokazao veliku darovitost, budućega genija, s osjećajem za lijepo oblikovane arije i duete, s jednim tercetom na kraju uz pratnju pro-zračnoga komornog orkestra. Mladi dirigent Josip Šego osigurao je korektnu i muzikalnu izvedbu u skladu sa zbivanjem na sceni, iako je dinamika pokreta pjevačima mjestimice oduzimala dah, dobru dikciju i usklađenost s pratnjom. Osim dopadljive Maje Mejovšek u nijemoj ulozi gradske dame, ostale uloge imaju dvostruku podjednako dobru podjelu. Na premijeri 18. studenoga pjevačkom tehnikom i pravim mocartovskim stilom isticala se okretna sopranistica Valentina Fijačko kao Bastienne, iako je u govornim dijelovima malo pretjerala robusnošću. Decentniji je bio tenor Tvrtko Stipić kao simpatični Bastien, muzikalan pouzdan i razumljiv, ali i dosta zadihan. Colas basa Ivice Trubića zračio je pjevačko—scenskim iskustvom i dostojanstvom. Repriza idućega jutra bila je čak bolja od premijere. Tamar Felbinger kao Bastienne također je pružila uzornu pjevačku interpretaciju s lijepom frazom i ljupkom izražajnom glumom, bez pretjerivanja u govorenim ulomcima. Ugodno iznenađenje priredio je mladi perspektivni bas Tomislav Lučić, kojem je Colas studijska uloga. Savladao ju je vrlo dobro, doduše s ponešto prigušenom središnjom efektnom hokus–pokus arijom, ali s mnogo žara, scenskoga šarma i okretnosti. Dražesna Mozartova opera Bastien i Bastienne zacijelo će šarmantnim uprizorenjem i dobrim izvedbama, koje će se vjerojatno s vremenom izbrusiti, privući mnogo publike, i male i velike, a mogla bi i drugim pjevačima pružiti prigodu za usavršavanje.

Višnja Požgaj