Plošno i nedorađeno

Plošno i nedorađeno

Predstava počiva na glumačkoj vještini, ali s izvođačima Telefona Sokolović nije radio dugo i pažljivo

Kao nastavak projekta The-arto, proširenja pedagoške aktivnosti Zijaha A. Sokolovića na hrvatski kazališni prostor, četvoro mladih glumaca, pod pokroviteljstvom jedne tvrt-ke mobilne telefonije, diljem Hrvatske igra komad Telefon, edukativnu predstavu o dobrim i lošim stranama mobilne telefonije i komunikacije na daljinu uopće. Kako je Sokolović kompletan kazališni autor koji iz svega može napraviti barem gledljivu, ali sigurno duhovitu predstavu, monodramu ili skeč, Thearto je u Hrvatskoj prihvaćen, pa su neki od sudionika čak i pokupili nacionalnu kazališnu nagradu. Specifičan izvedbeni jezik koji Zijah A. Sokolović gaji i kao glumac i kao redatelj, gdje se zaista briše granica između fizičkog i dramskog teatra, i dalje je rijetkost na domaćim pozornicama i stoga jest vrijedna posebnost nažalost tek fragmenta domaćeg glumišta. Odlukom da Telefon uvježba s četvoro mladih glumaca, Marijom Škaričić, Dijanom Vidušin, Ozrenom Grabarićem i Jerkom Marčićem, on potencijalno proširuje svoju sljedbu kroz radionički rad i mogućnost improvizacijske slobode unutar jednostavne strukture ovakve predstave. Telefon se, naime, sastoji od autorskom maštom prilagođenih primjera komunikacije na daljinu iz povijesti ljudskih kultura, koje efektno poentira komični naputak o bontonu suvremene bežične komunikacije. No, minimalistička predstava bez scenografije i rekvizite sve ostavlja na vještini, gdje se trijumfira ili propada, a s ovom ekipom Sokolović nije radio onako dugo i pažljivo kao s protagonistima, na primjer, predstave Pas, žena, muškarac. Pored toga, iskreno rečeno, nije ni riječ o jednako kvalitetnom glumačkom, ali ni dramaturškom materijalu. Tako su od edukativnog i pedagoškog potencijala predstave najviše profitirali sami glumci, jer Telefon se doima tek kao prezentacija radionice koja je prekratko trajala.

Igor Ružić