Pjesnički kralj

Autori Orsat Franković i Ivana Vučić, dizajneri, dimenzije 29,82 x 35,50 mm, naklada 200 000, datum izdanja 4. studenoga 2005.

Tin (Augustin) Ujević (Vrgorac, l891 — Zagreb, 1955) završio je splitsku klasičnu gimnaziju te upisao Filozofski fakultet u Zagrebu 1909. U Zagrebu se družio s Antunom Gustavom Matošem smatrajući ga Učiteljem (Rabbi), a sebe Učenikom (Discipulus). Razlaz među njima, nakon javne polemike, zbio se 1911. Ujević je bio idealist, a politički prilično naivan te se ubrzo razočarao i u ljubavi i u politici (kojom se 1917. zauvijek prestao baviti). Prve pjesme, među kojima je i glasoviti Oproštaj, objavljene su mu u znamenitoj zbirci hrvatske moderne poezije Hrvatska mlada lirika 1914. Nakon Prvoga svjetskoga rata kratko je vrijeme boravio u Zagrebu, a zatim dulje vrijeme u Beogradu, Sarajevu i Splitu. Između dva svjetska rata objavio je četiri zbirke poezije: Lelek sebra (1920), Kolajna (l926), Auto na korzu (1932) i Ojađeno zvono (1933); te dvije zbirke članaka, studija i eseja Ljudi za vratima gostionica (1938) i Skalpel kaosa (1938), koje su pokazale širinu njegovih zanimanja za sve kulturološke probleme prošlosti i suvremenosti. Godine 1940. vraća se u Zagreb i živi boemski od književnoga rada. Premda od 1941. do 1945. ne objavljuje i živi kao novinar i prevoditelj l945. osuđen je na pet godina zabrane objavljivanja. U književnost se vraća potkraj l950. kada mu je u Zagrebu objavljen izbor iz dotadašnjih pjesničkih zbirki — Rukovet, nakon koje slijedi zbirka pjesama Žedan kamen na studencu (Matica hrvatska, 1954), kojom se čitateljstvu i književnoj kritici predstavio posve novom poetikom. Prevodio je poeziju i prozu s brojnih jezika, a njegovi su prijevodi uzor prevoditeljskoga majstorstva. Njegova sabrana djela izašla su u sedamnaest svezaka od 1963. do 1967. Pjesničko i prozno djelo Tina Ujevića vrhunsko je ostvarenje hrvatske književnosti prve polovine 20. stoljeća. Motiv poštanske marke portret jeTina Ujevića koji je izradio Miljenko Stančić.

Priredila Sandra Cekol