OPATIJI S LJUBAVLJU

OPATIJI S LJUBAVLJU

Knjiga prikazuje raspon umjetnika od 1834. do 1974, portretiste opatijskih stanovnika i krajolika

Što povezuje Annu Lynker i Tomislava Ćurkovića, jedno je od pitanja koje bi u zaprepašteni očaj bacilo i naše najveće enciklopediste i erudite, kao i, zacijelo, tko su uopće te osobe. Odgovor je vrlo jednostavan: umjetnost i grad Opatija. I jedan i drugi su, naime, slikari kojima je Opatija bila i jest iznimnim slikarskim motivom i kreativnom inspiracijom. U novoj knjizi likovne kritičarke i stalne suradnice »Novoga lista«, Marine Baričević, Anna Lynker prva je u kronološkom nizu manje i više poznatih domaćih i stranih umjetnika koji su posjećivali, boravili ili živjeli u Opatiji tijekom 19. i 20. stoljeća, a Tomislav Ćurković posljednji na tom vrlo živopisnom i neobičnom popisu. Kako je 2004. bila obilježena sto i šezdeseta godišnjica opatijskoga turizma, Marina Baričević, »sakupljajući memorabilije za istoimenu izložbu« shvatila je i povezala »nezaobilazan i veliki ulog umjetnosti u memoriji grada Opatije«. Malo koji grad u Hrvatskoj može se (pa čak uključujući Split i Dubrovnik) pohvaliti takvom paletom umjetničkih imena kojima je sâm grad poslužio kao izravno nadahnuće. Iz-među leksikonskog priručnika i umjetničkog albuma, knjiga prikazuje raspon umjetnika od 1834. do 1974, portretiste opatijskih stanovnika i pejzaža, oblikovatelje urbanih vizura ili dekoratere hotelskih interijera. Knjige ovakva tipa rijetke su i u inozemstvu, gdje ne nedostaje ponekad vrlo banalnih povoda za tiskanje bilo čega o bilo čemu.

Svaki umjetnik predstavljen je malom, ali vrlo poetično opisanom biografijom, atmosferom, kontekstom i vremenom u kojemu je boravio i stvarao u Opatiji, kao i što ga je posebno vezalo uz grad. Fino prezentiranim biografskim noticama i opisima djela pojedinih umjetnika Marina Baričević uspjela je između redaka decentno prikazati karakter i osobnost umjetnika. Novi detalji iz života, a vezani uz Opatiju, Mencija Clementa Crnčića, Tomislava Krizmana, Naste Rojc, Vere Nikolić–Podrinske, Sonje Kovačević–Tajčević, Nevenke Đorđević, Jakova Smokvine, Zlatka Faulwettera, Zlatka Price, Nikole Reisera, Vladimira Udatnyja, Ede Murtića, Ive Kaline, Voje Radoičića, Branke Marčete, Marije Ujević, Josipa Diminića, Claudija Franka, Ratka Janjića–Jobe, Maura Stipanova, Mirka Zrinšćaka, Siniše Majkusa ili Melite Sorole–Staničić — da se zadržimo samo na domaćim umjetnicima — isprepleteni su edukativno intoniranim komentarima o umjetnosti i umjetničkim žanrovima. Iznimno prohodan tekst, prilagođen prosječnu čitatelju, posljedica je autoričine pune svijesti kako se knjige o umjetnosti ne pišu samo za kolege i struku nego i za ljude drugih profesija koje zanima umjetnost. Stoga su u knjizi sabrani i neki pikantni detalji iz života umjetnika koji su živjeli i umrli u Opatiji, i upravo ti mali zgodni detalji čine tekst napetim i zanimljivim. Stručna razina tekstova isprepletena je s anegdotalnom, koja je, međutim, pomno provjerena u arhivima i osobnoj dokumentaciji umjetnika. Svaki je prikaz umjetnika popraćen fotografijom iz epohe ili autoportretom te jednom ili više reprodukcija djela. Mali mekano ukoričen format s klapnama u koloru (grafičko oblikovanje Ivan Kraljević) ne odaje na prvi pogled svu silu podataka i umjetničkih sudbina; i upravo je svjesni nedostatak nepretencioznosti uz odličnu preglednost prezentirane građe najbolja preporuka knjizi. Duhoviti detalj svakako je umetnuta zgodno dizajnirana oznaka od papira za označavanje stranica s reprodukcijom opatijskog motiva Voje Radoičića. A da trud nije bio uzaludan, posvjedočio je i gradonačelnik Opatije, Amir Muzur, istaknuvši kako je »na ovaj način Marina Baričević Opatiji osigurala novu legitimaciju koja strašću proturječi sladunjavoj slici Opatije kao mondenog odmarališta«. Treba li još što reći?

Iva Körbler