Novi život za Gehryjevu zgradu

Nekadašnji Američki centar, jedino pariško ostvarenje Franka Gehryja, koje je stajalo zatvoreno od 1996. (nakon što je radilo samo devetnaest mjeseci), zahvaljujući investiciji francuske vlade sada započinje novi život kao sjedište Cinémathe`que Française. Slavni filmski centar, osnovan 1936. u svrhu čuvanja i prikazivanja filmskih klasika, poznat je kao kolijevka francuskog novog vala pedesetih i šezdesetih godina, kada su se u centru pod ravnanjem legendarnoga filmofila Henrija Langloisa okupljali redatelji François Truffaut, Jean–Luc Godard i Eric Rohmer. Prenamjena građevine, teška 61 milijun dolara (21 milijun za kupnju zgrade te daljnjih 40 za adaptaciju unutrašnjosti), nije zahvaćala u eksterijer, a uređenje interijera izvedeno je prema projektu Dominiquea Brarda, koji je u duhu Gehryjeva vokabulara zgradi dao »novo značenje i vitalnost«. Od novih sadržaja uređene su četiri kinodvorane i Francuska filmska knjižnica, dok je izvorni atrij preživio, a dvije su etaže ostale rezervirane za izložbe — jedna namijenjena za filmski muzej, a druga za povremene izložbe poput recentne Renoir/Renoir, posvećene komparaciji stvaralaštva slavnoga slikara Pierre–Augustea Renoira i njegova sina, velikog redatelja Jeana Renoira.

Atlantski zid — linearni muzej

Atlantski zid, divovska obrambena linija sa 12.000 betonskih bunkera, sagrađena tijekom Drugoga svjetskog rata kroz šest europskih zemalja, Belgiju, Nizozemsku, Njemačku, Veliku Britaniju, Dansku i Norvešku, predmet je izučavanja što ga provodi Milanska politehnika u suradnji s Versajskom arhitektonskom školom i Belgijskim sveučilištem iz Leuvena tražeći odgovor na osnovno pitanje — uništiti ili konzervirati? Odgovor nudi putujuća izložba nastala kao rezultat istraživanja čija je prva stanica (tijekom mjeseca studenog) Milanska politehnika, u sklopu koje se održava i popratna konferencija posvećena razmatranju ideje pretvaranja Atlantskog zida u jedinstveni linearni muzej.

Julije de Luca (1929–2005)

U Zagrebu je 10. studenog preminuo Julije de Luca, jedan od najistaknutijih autora suvremene arhitekture, projektant brojnih hotelskih, poslovnih i stambenih objekata širom Hrvatske. Rođen u Iloku 1929, de Luca je diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1954., a od 1957. do 1961. suradnik je Majstorske radionice Drage Iblera. Posebno se istaknuo autorskim pristupom turističkoj izgradnji, koju usklađuje s vrijednostima prirodnog i urbanog konteksta. Veće slobodnostojeće hotelske komplekse na Jadranu senzibilno je uklapao u krajolik: hoteli Maestral u Brelima, Lanterna, Kristal, Dijamant i Pical u Poreču, te Belvedere u Svetom Jakovu u Dubrovniku, a intervencije u starim gradskim jezgrama zasnivao na stilizaciji tradicijske arhitekture (hoteli Neptun u Poreču i Internacional u Rabu). Izlagao je na Svjetskom bijenalu arhitekture u Sao Paulu (1973), a za svoje je stvaralaštvo nagrađen najvišim nagradama — Viktor Kovačić za životno djelo 1990. i nagradom Vladimir Nazor za životno djelo 2001.

Riley odlazi iz MoMA–e

Terence Riley, voditelj Odjela arhitekture i dizajna u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (MoMA), najavio je odlazak iz muzeja u ožujku sljedeće godine. Tijekom četrnaestogodišnjeg vođenja ustanove što ju je 1932. osnovao Philip Johnson, Riley je stekao poziciju jedne od najutjecajnih ličnosti u svijetu arhitekture i dizajna. On je bitno pridonio promociji novih arhitektonskih imena na američkoj sceni, poput Rema Koolhaasa, Kazuya Sejime te Herzoga & de Meurona, organizirao je niz izložbi najvišeg profila poput Visokih zgrada 2004, s modelima i crtežima 25 nebodera, Lagane konstrukcije 1995. s projektima što naglašavaju transparentnost, te Ne–privatne kuće 1999, posvećene suvremenoj arhitekturi obiteljske kuće, sudjelovao u žiriranju važnih arhitektonskih natječaja, poticao promociju mladih arhitekata te odigrao presudnu ulogu u 858 milijuna dolara vrijednoj obnovi Muzeja, završenoj prošle godine prema zamisli arhitekta Yoshija Taniguchija. Upravo je završetak toga zahtjevna posla Rileya potaknuo da krene dalje u nove izazove, a između brojnih skorašnjih angažmana očekuje ga i podučavanje dizajna na Harvardu.

Vinko Penezić