Doza konkretne umjetnosti

Pavao Gavranić, Radovi iz Kabineta grafike HAZU, Kabinet grafike HAZU, Zagreb, 7. studenog — 7. prosinca 2005.

Doza konkretne umjetnosti

Nakon nekoliko prethodnih skupnih izložbi vezanih uz povijest hrvatskoga plakata, izložbom se pokazuje kako je djelo ovog umjetnika i danas nepravedno zapostavljeno

U Kabinetu grafike HAZU u tijeku je izložba radova Pavla Gavranića u povodu stote obljetnice njegova rođenja. Pavao Gavranić bio je svestrani umjetnik i pedagog te jedan od začetnika grafičkog dizajna kao zasebne cjeline na području tadašnje države. Kako je njegova supruga Angela Gavranić nakon njegove smrti 1973. u nekoliko navrata, 1974, 1988. i 1994, donirala njegova djela upravo Kabinetu grafike naše Akademije, u tim se donacijama nakupio respektabilan broj od otprilike dvije stotine radova — plakata, crteža, grafika, predložaka za plakate i ilustracije, koje nam je u ovu izložbu, koncepcijom i izborom, pretočila Vesna Kedmenec Križić. Ovom se izložbom, nakon nekoliko prethodnih skupnih izložbi vezanih uz povijest hrvatskoga plakata, pokazuje kako je djelo tog umjetnika i danas nepravedno zapostavljeno. Gavranić je na zagrebačkoj Umjetničkoj akademiji potkraj dvadesetih godina prošlog stoljeća ipak učio kod Ljube Babića i Vladimira Becića.

SJAJNO RAZDOBLJE REKLAMA

Izložba Gavranićevih crteža, grafika, predložaka za naslovnice i predložaka za ilustracije te plakata pokazuje njegovo umijeće i maštovitost u uporabi čistih likovnih elemenata u komercijalne svrhe. Grafički dizajn naslovnica časopisa »Svijet« iz tridesetih godina jednakopravan je sličnim časopisima iz tadašnje Europe. Reklame za brojne tadašnje tvornice poput Varte, Bate, Luxa ili Tivara, plakati za Zagrebački zbor i Velesajam, reklame i plakati za ljekarničke proizvode, gumene potplate, motorna ulja ili likere, manifestacije poput plesova, utrka ili sokolskih sletova, pa i intimniji crteži, portreti i autoportret, pokazuju kako je Gavranić njihovim oblikovanjem udovoljavao željama naručitelja, ali je i zadovoljio svoju umjetničku crtu u tadašnjim umjetničkim manirama, od artdekoovskih dama pa do gotovo apstraktnih i supramatističkih poteza. Brojni radovi s izložbe plod su uzavrele tehnologije tog doba i općenitog razvoja, od prekooceanskih letova i novih lijekova do bezalkoholnog okrepljujućeg pića. To su proizvodi, a time i njegovi plakati za liker Pokorny — njegov najpoznatiji plakat, motorna ulja Socony, akumulator Varta, gumene pete Rekord, odijela Tivar za cijelu obitelj, deterdženti Lux i Vero limonada. Svaki od tih plakata u sebi sadrži dovoljnu dozu konkretne umjetnosti. Posebice se u tim umjetnički nastrojenim radovima ističu naslovnica mjesečnika Lokalni saobraćaj iz 1950. te plakat za izložbu izabranih američkih knjiga u zagrebačkoj Galeriji Likum iz 1953. Spomenuti radovi i dan–danas odišu snažnom suvremenošću. Uza sve te reklamne radove, crteži i aktovi djevojaka doimaju se kao Gavranićev bijeg od šture realnosti, propagande i djeluju iznimno intimistički. Tim je pokazanim intimističkim radovima, potpuno oprečnim od plakata, reklama i naslovnica, izložba na svaki način pokazala njegovu umjetničku slojevitost, ali i veličinu.

Marko Kružić