Vijenac 304

Glazba

Opera HNK Split u hnk u zagrebu: Giuseppe verdi, luisa miller, red. petar selem, dir. hari zlodre

Zaslužene ovacije

Opera HNK Split u hnk u zagrebu: Giuseppe verdi, luisa miller, red. petar selem, dir. hari zlodre

Zaslužene ovacije


slika


Dobrodošla inicijativa razmjene najboljih predstava hrvatskih nacionalnih kazališta u svrhu obogaćenja repertoarne ponude urodila je uspješnim gostovanjem splitskoga HNK u Zagrebu s dvjema uzastopnim izvedbama opere Luisa Miller Giuseppea Verdija (28. i 29. listopada). Rijetko repertoarno djelo prvi je put izvedeno u Hrvatskoj u veljači ove godine u splitskome HNK pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića, u režiji Petra Selema, na sceni Ive Knezovića, u kostimima Dore Argento, sa scenskim pokretom Antuna Marinića i oblikovanjem svjetla Zorana Mihanovića. Riječ je o lijepoj i skladnoj predstavi, koja je oduševila zagrebačku publiku, te je ispraćena snažnim pljeskom na otvorenoj sceni. Zbog bolesti dirigenta Ive Lipanovića prvom je izvedbom u Zagrebu ravnao Hari Zlodre, uskočivši u posljednji čas, iako do tada nije imao prilike nastupiti u toj operi. Obavio je to vrlo profesionalno i muzikalno, tako da je unatoč manjim nedostacima izvedba bila na visini. Tekla je skladno i ujednačeno s odličnim zborom koji je uvježbala Ana Šabašov i solidnim iako nedorađenim orkestrom, te vrsnim solistima koji su nosili glavni teret u toj vrlo zahtjevnoj operi, nastaloj 1849. s libretom Salvatorea Cammarana prema Schillerovoj tragediji Kabale und Liebe. Publika je tijekom izvedbe mogla pratiti tekst u titlovanom prijevodu Nile Kuzmanić Svete. Dok je na premijeri u Splitu u naslovnoj ulozi nastupila Svetla Vassileva, u Zagrebu je nesretnu izmanipuliranu mladu djevojku Luisu Miller tumačila mlada sopranistica Adela Golac Rilović. Već je u prvoj ariji pokazala sigurnost u nastupu, lakoću interpretacije, pokretljivost glasa, čiste kolorature i muzikalne fraze. Ta je uloga do sada zacijelo njezino najzrelije ostvarenje na opernoj sceni. Odličan je bio i duet s Rodolfom, njezinim nesuđenim dragim, kojega je superiorno tumačio vrsni slovenski tenor Branko Robinšak. Ulogu je kreirao u velikom stilu i s pravom je dobio veliki aplauz na otvorenoj sceni. njegova suparnika i spletkara Wurma sugestivno je tumačio izvrsni mladi bas Ante Jerkunica. Uz već iskusnog basa Ivicu Čikeša u ulozi grofa Waltera bio je to rijedak susret dvojice impresivnih basova na našoj opernoj sceni. Imponirao je i tamni, pastozni glas mezzosopranistice Martine Tomčić, naglašena vibrata, i njezina uvjerljiva gluma u ulozi Luisine suparnice vojvotkinje Federice. Dojmljiv je bio i nastup baritona Paola Conija, gosta iz Italije, unatoč problematičnim visinama. Tumačio je oca Millera, za čiji se spas iz tamnice ucijenjena Luisa odriče svoje ljubavi. Publika je goste iz Splita nagradila obiljem aplauza, a najboljima priredila ovacije. Bili smo na prvoj predstavi, dok je na drugoj, koju je ipak vodio maestro Ivo Lipanović, u ponešto drukčijoj podjeli uloga umjesto Martine Tomčić nastupila Žana Marendić Bučević, a umjesto Paola Conija Alen Ruško.


Višnja Požgaj

Vijenac 304

304 - 10. studenoga 2005. | Arhiva

Klikni za povratak