Vezani pokret

Vezani pokret

Duhovitu priču o idiličnom Kitajskom Carstvu, u kojemu je sve naj, Desanka Virant slijedi sa svojstvenim humorom, kako u koreografiji, tako i u sadržajnim detaljima

Nakon vrlo uspješne plesne predstave Ružno pače Trešnja je ponovno dala priliku koreografkinji Desanki Virant i plesačima Studija za suvremeni ples i s punom potporom iznijela novi kazališni projekt za djecu: Andersenova Slavuja. Premijera je izvedena 21. listopada 2005. — godine 200. obljetnice rođenja velikoga danskog pisca. Krasnu, duhovitu priču o idiličnom Kitajskom Carstvu u kojemu je sve naj, o slavi Slavujeva pjeva, za koju Car posljednji sazna, o blistavo izrađenu mehaničkom slavuju koji je Kitajcima privlačniji od pravog, i pobjedi prave, prirodom nadahnute ptice, koja nadjačava i smrt, Desanka Virant slijedi sa svojstvenim humorom, kako u koreografiji, tako i u sadržajnim detaljima. Prilagodba i režija Nane Šojlev, koja u plesnu priču uključuje i pripovjedačicu, glumicu Vandu Vujanić–Šušnjar, dali su prostora za dinamičan slijed scena i razumljiv tijek priče. (Naći ćemo ovdje sve što ide uz današnje viđenje i poimanje obrazaca istočnjačke kulture, od plesa lepeza do borbe štapovima...) Ali ono što ovom vedrom mjuziklu daje prikladan kitajski sjaj te uvjerljivost i iznimnu likovnost predstave krasan je, bogat i maštovit kostim Dženise Pecotić i poetična scena Dinke Jeričević, podcrtana svjetlom Zvonka Brnasa. Izvođači, koji plešu, glume i pjevaju, svi su odreda vrlo raspo-loženi i angažirani, i na sceni prisutni s očitim užitkom igre: Car Branka Bankovića, pričljiv i znakovita (kitajskoga) glasanja uvelike razveseljava malu publiku, a ansambl od šestero plesačica (Jurić–Šaškor, Nevistić, Vujović–Mažuran, Mrak, Miletić–Piškor, Široki) brzinski mijenja kostime i uloge, držeći scenu stalno punom. Uz grupne koreografirane pjesme / otpjevane koreografije, vrlo točna, nikada preduga, trajanja (stihovi Ozrena Fellera, glazbena suradnja Milorad Stranić) naglasimo temperamentni akrobatski ples s trakom Ane Mrak; glumački izrađena Dvorskog komornika Ivane Miletić–Piškor te slavuje u kontrastu kvaliteta pokreta: onog pravog, nježnog, u mekanom, vezanom pokretu Dine Ekštajn i onog drugog, mehaničkog, na navijanje, ukočenog i isprekidanog pokreta Andreje Široki.

Maja Đurinović