Vijenac 304

Kazalište, Naslovnica

Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka: Giacinto Gallina, Zente refada (Skorojevići), red. Francesco Macedonio

Pred vratima

Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka: Giacinto Gallina, Zente refada (Skorojevići), red. Francesco Macedonio

Pred vratima



Tipična tema o obitelji novopečenih bogataša koji nastoje ući u krugove visokoga društva zbog univerzalne aktualnosti nudi mnogo duhovitije mogućnosti scenskog razigravanja. Usporeni tempo predstave te predvidljivost i statičnost mizanscena rezultirali su minimalnim smijehom u publici»Bravo i samo naprijed!« Tim sam riječima završila kritički osvrt na predstavu Newyorški maraton Edoarda Erbe, pretposljednje premijere Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Nakon dugogodišnjeg nizanja predstava prilično zastarjele kazališne poetike, konačno se na repertoaru Talijanske drame pojavila suvremeno mišljena predstava, koja je budila nadu u preporod. No, nažalost, već je sljedeća premijera, ostvarena u koprodukciji s tršćanskim kazalištem La Contrada, a izvedena u sklopu Riječkih ljetnih noći, s nedavnim prvim izvođenjem na pozornici HNK Ivana pl. Zajca, ponovno skrenula u regresiju, te se smjestila uz mnogobrojne predstave prethodnih sezona, za koje vrlo lako pronalazimo zajednički nazivnik – kazalište iz naftalina. Da ne bude zabune, Zente refada (Skorojevići) predstava je čiji svi segmenti, unutar navedene zastarjele poetike, ujednačeno funkcioniraju. Redatelj Francesco Macedonio posve je linearno i zanatski precizno uprizorio goldonijevsku komediju venecijanskoga dramatičara druge polovice 19. stoljeća Giacinta Galline, no tipična tema o obitelji novopečenih bogataša koji nastoje ući u krugove visokoga društva zbog univerzalne aktualnosti nudi mnogo duhovitije mogućnosti scenskog razigravanja. Tekst nije nužno trebalo aktualizirati, ali svakako ga je valjalo kratiti da bi se izbjeglo suvišno ponavljanje i prepričavanje očitoga, te da bi se postigla za ovakav tip komedije nužna dinamičnost prizora. Usporeni tempo predstave te predvidljivost i statičnost mizanscena rezultirali su minimalnim smijehom u publici. Riječki i tršćanski glumci (Orazio Bobbio, Elvia Nacinovich, Ivna Bruck, Rosanna Bubola, Maurizio Zacchigna, Ariella Reggio, Mirko Soldano, Bruno Nacinovich, Adriano Giraldi, Maria Grazia Plos, Marzia Postogna) ujednačeno su funkcionirali pruživši nam za ovakvu komediju tipičan, klišejiziran stil namjerno prenaglašene, blago karikaturalne glume. Realističnu scenografiju potpisuje Andrea Stanisci, kostimografiju Anton T. Plešić, a glazbu Alan Bjelinski i Darko Jurković. Skorojevići se doimlju kao jedna od onih predstava kojima se forme i brojke radi popunjava repertoar. Problem je, međutim, u tome što niska brojka od tri premijere koje godišnje uprizori Talijanska drama ne bi smjela dopuštati puko popunjavanje repertoara.


Tajana Gašparović

Vijenac 304

304 - 10. studenoga 2005. | Arhiva

Klikni za povratak