Pravopisni rat i Bjesovi

»Jezik«, časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, ur. Sanda Ham, br. 4, god. 52, HFD, Zagreb, 2005.

Na četrdeset su stranica novoga »Jezika« objavljeni radovi poznatih nam jezikoslovaca Ive Škarića, Zrinke Jelaska, Stjepana Babića i Sande Ham, čitateljstvu su se obratili i mladi znanstvenici Jakov Sabljić i Sanja Zubčić. Spomenuti valja i izvješće Gee Cetinić s Desetoga državnoga natjecanja u poznavanju hrvatskoga jezika. Rad Ive Škarića Kroatizmi u hrvatskome jeziku ili što to o jeziku doista propisuje hrvatski ustav raspravlja »Je li u Ustavu mišljen i propisan onaj i onakav hrvatski jezik kojim bi spontano i po navici hrvatski građani govorili i pisali u službenim prigodama i da nema te odredbe? Ako jest, koja je onda svrha te odredbe?« U hrvatskom jeziku postoje jezični oblici koji pojačano ocrtavaju hrvatsku samobitnost ili je zanemaruju. Prve oblike možemo nazvati kroatizmima, a druge spontanizmima — prvi označuju jezične oblike uzete iz hrvatskoga jezika koji se u hrvatski jezik vraćaju sa svrhom da mu ojačaju rastočenu samobitnost. Da bi neki oblik bio označen kao kroatizam, mora u samu jeziku biti suprotstavljen drugom obliku, koji ga potiskuje. Tako su kroatizmi u hrvatskom jeziku: prigoda umjesto češće riječi prilika, zanaglasni akuzativ ju umjesto je, šport umjesto sport... Škarić upozorava na potrebu razlikovanja kroatizama od nadrikroatizama — konstrukcija nastalih zbog poruge ili diskvalifikacije. Primjera je nadrikroatizama poveći broj: zrakomlat za helikopter, krugoval za radio, sudica umjesto sutkinje... Što su pravi kroatizmi, a što umišljeni, nije uvijek nedvojbeno. Upravo se vode pravopisni ratovi za j iza pokrivenoga r; slično je i s odvojenim pisanjem niječnice ne ispred enklitičnoga oblika ću, ćeš itd. gdje bi odvojeno pisanje trebalo biti hrvatskije. Spontanizme Škarić definira kao one jezične oblike koji se najčešće pojavljuju, a suprotstavljaju se kroatizmima, no potrebno ih je razlikovati od čistih jezičnih pogrešaka. Škarić zaključuje kako je potrebno da Hrvatska poput brojnih drugih država donese zakon o jeziku i u njemu predvidi postupak kojim se donose jezični pravorijeci. Zrinka Jelaska u radu Jezik, komunikacija i sposobnosti: nazivi i bliskoznačnice predlaže hrvatsko nazivlje kojim bi se moglo uspješno zamijeniti englesko. Autorica pojašnjava pojam communicative competence (komunikacijska kompetencija) te njegove inačice koje se pojavljuju u hrvatskom jeziku; preporuča nazive sposobnost ili osposobljenje. Također upozorava na značenjsku razliku između pojmova jezične i jezikoslovne sposobnosti. O jezičnim sposobnostima govori kao o jezičnim djelatnostima koje se razvijaju spontano te o jezičnim vještinama koje se uče. Jezično je umijeće navedeno kao nadređeni pojam jezičnoj sposobnosti i jezičnoj vještini. No bez obzira na to kako se shvaćao pojam jezične i komunikacijske sposobnosti, hrvatski bi naziv trebao imati prednost pred posuđenicom jer uporaba tuđica češće skriva nepoznavanje značenja i povijesti nekoga pojma. U ovom broju završava i podulji članak o pravopisnom ratu Stjepana Babića, Nataše Bašić i Sande Ham, članak koji je komentirana bibliografija publicističkih članaka o hrvatskom pravopisu objavljenih u 2000. i 2001. godini. Riječ je o radu čiji je prvi dio objavljen u trećem broju 51. godišta i koji je kritičkim napomenama popratio čak 175 novinskih članaka različitih autora o hrvatskim pravopisima općenito, a posebice o Babić–Finka–Moguševu Hrvatskom pravopisu i Anić–Silićevu Pravopisu hrvatskoga jezika. U rubrici Pitanja i odgovori Babić odgovara književniku Ivanu Kušanu na pitanje može li djelo F. M. Dostojevskog Besy prevesti s Bjesovi. Naime, izdavač traži da riječ bijes zamijeni riječju zloduh jer tvrdi da bijesa nema u zagrebačkom prijevodu Biblije. S. Babić iznosi da bijes u hrvatskom jeziku ima više značenja, te zaključuje da to što nema bijesa u Bibliji ne znači da bijes nije hrvatska riječ i da je ne treba upotrebljavati. I ovaj je broj »Jezika« raznolik pa zadovoljava i šire čitateljstvo, struci je koristan, hrvatskomu jeziku na boljitak. Takav je »Jezik« i bio, a vjerujem da će takav i ostati.

Borko Baraban