Pamet u ofsajdu

Pamet u ofsajdu

Premda uspjelija i dorađenija od Ville Marije, Ljubav u zaleđu ipak je prekršaj kojem bi trebalo udijeliti žuti karton

Ako u privatnom životu, poštovani čitatelju, imate sreće u kartama, a ne u ljubavi, uzmite ponekad daljinski u ruke i prošećite programima domaćih TV-postaja. Tamo vas, među velikim brojem sapunica, čekaju i naslovi Ljubav nema cijene, Putovi ljubavi, Ljubav jednog oca i Zabranjena ljubav. Ne kažem da će vas prava poplava telenovela s mahom nesretnim ljubavnim pričama imalo utješiti, no njihova izrazita trivijalnost, neuvjerljivost, artificijelnost i ponekad diletantska produkcija kojom su realizirane možda vas uspiju barem zabaviti, ako ne i nasmijati. Među sapunicama koje u naslovima kršćanski smjerno promiču ljubav časno mjesto pripada Ljubavi u zaleđu, novom adutu HTV–a i agilne producentske kuće AVA productions. Nakon što nas je prošle sezone upoznala s tegobnim životima i ljubavnim jadima stalnih gostiju luksuznog opatijskog hotela Villa Maria, producentska tvrtka Romana Majetića i Tončija Huljića (koji je na vrijeme shvatio da, dok mu roba iz Magazina sve slabije prolazi na tržištu, lukrativan posao valja potražiti negdje drugdje), ovog nam je puta odlučila predočiti životne putove i stranputice osoba iz nogometne sredine. Dok razmjerno solidnu režiju telenovele, u čiju je realizaciju uloženo oko četiri milijuna eura, zajedničkim snagama obavljaju konjanik Branko Ivanda (eto do čega su doveli česti posjeti setovima Santa Barbare), Zoran Budak (redatelj katastrofalne, na-vodno humoristič-ne serije Moja kućica, moja slobodica) i mladi Stanislav Tomić, temeljni problem Ljubavi u zaleđu leži u scenarističkom predlošku koji potpisuju Martina Vukoja i Diana Pečkaj Vu-ković. Premda se nedvojbeno trude približiti nam više ili manje tamne strane života nogometaša, dame su ipak zamalo promašile ceo fudbal.

Daleko od realnosti

Naime, u vrijeme kad nas praktički svakodnevno sa stranica crne kronike zasipaju vijesti o nasilnim i primitivnim ispadima, astronomskim kamatarskim dugovima i umiješanosti u nezakonite transfere prvaka ovdašnje nogoloptačke scene, celebrytija janusovskoga lika koji se nakon naporna treninga najbolje opuštaju u nekoj folkoteci imena Ludnica, Pasha ili Mrrak, gdje u ranim jutarnjim satima uz zvuke turbofolka plešu po stolovima razbijajući čaše i lomeći kosti poslovnim konkurentima, scenaristice sliku domaćeg nogometa boje gotovo pastelnim tonovima. Dok su mlade hrvatske nogometne zvijezde, prvotimci zagrebačkoga kluba Agram, čedni i bogobojazni momci koji mučeni ljubavnim jadima i roditeljskim neshvaćanjem nikad neće posegnuti za lajnom kokaina ili tableticom ekstazija (a kamoli mobitelom fotografirati hotelske orgije na gostovanjima), njihovi su roditelji, s iznimkom karikaturalnoga negativca Frenkija Fishera, poštenjačine kojima na pamet ne pada potegnuti neku vezu ili sinu pomoći plavom kuvertom. A taj Frenki, to je tip koji neprestano telefonira i ljude strijelja zlokobnim pogledima, te koji zaštićen dvojicom priglupih gorila gotovo nikada ne izlazi iz zamračenog ureda. Utjelovljuje ga Zijad Gračić, glumac srednje generacije, čiji partneri (Ksenija Pajić, Darko Janeš, Bojana Gregorić), za razliku od mlade garde predvođene neizbježnom Jelenom Veljača, iskustvom donekle uspješno nadoknađuju nedostatak repeticija i vrlo površno napisane likove uspijevaju učiniti koliko–toliko uvjerljivima. Frenkijevu ljubavnicu i suprugu nekadašnjega momčadskog kolege tumači beogradska glumica Maja Noveljić–Romčević, čiji angažman u paru s mladim Nenadom Stojmenovićem govori o namjeri producenata da svoju sapunicu plasiraju na šire tržište bivše Jugoslavije. Premda uspjelija i dorađenija od Ville Marije, Ljubav u zaleđu ipak je prekršaj kojem bi i Pier Luigi Collina mirne duše udijelio žuti karton.

Josip Grozdanić