Vijenac 304

Glazba

Koncertna izvedba opere Ljubav i zloba, zagreb, 22. listopada 2005.

Ljubav nove generacije

Koncertna izvedba opere Ljubav i zloba, zagreb, 22. listopada 2005.

Ljubav nove generacije


Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog priredila je u povodu skore 160. obljetnice praizvedbe (28. ožujka 1846) koncertnu izvedbu prve hrvatske, i jedne od prvih slavenskih opera, Ljubavi i zlobe Vatroslava Lisinskog. njome su Hrvati, nakon Nijemaca i Rusa, postali treći narod u Europi koji je dobio nacionalnu operu. Ljubav i zloba ima veće povijesno negoli glazbeno značenje jer tada još nedovoljno iskusan skladatelj ilirskoga pokreta, s libretom koji ga je više sputavao nego što mu je pomagao, teško da je mogao pružiti više, osobito u društvenim prilikama u kojima je djelo nastalo, tako reći ni iz čega. Stranice partiture Lisinskog skladane s izvornim nadahnućem smjenjuju one manje uspjele, koje je priređivač ove izvedbe dirigent Pavle Dešpalj odlučio skratiti ili izbaciti. Dešpalj se koristio Papandopulovom instrumentacijom opere iz 1969. i uglavnom izvornim libretom Dimitrije Demetra. Ta se verzija pokazala prilično sretnom. Izvorna dramaturgija Ljubavi i zlobe uvijek joj je zadavala teškoće u nastojanjima scenskog uprizorenja. Bilo bi dobro kada bi ova verzija, osim kao polazište za neko buduće kritičko izdanje, poslužila i za novo redateljsko odnosno dramaturško čitanje. Ono bi, u skladu s kretanjima suvremenog glazbenog kazališta u svijetu, djelo moglo obasjati novim svjetlom i tako toj nedvojbeno ljupkoj glazbi, odlično ocrtanih ugođaja, i zahvalnih, raspjevanih solističkih uloga i zborova, dati priliku da dođe do punog izražaja i izvan uobičajnih prigodničarskih povoda izvođenja. Maestro Pavle Dešpalj sa Simfonijskim orkestrom i Zborom HRT dostojno je predstavio glazbu Ljubavi i zlobe, još nedovoljno poznatu suvremenoj publici. Punom ljepotom zazvučala je uvertira koja može suvereno stajati kao samostalan koncertni komad, te nekoliko arija, dvopjeva i ansambala. Kao solisti uspješno su nastupili sopranistica Adela Golac Rilović u ulozi Ljubice, bariton Siniša Hapač kao Obren, bas Ivica Čikeš kao Velimir, tenori Zrinko Sočo (Ljudevit) i Nikša Radovanović (Vukosav) te bariton Alen Ruško u maloj ulozi Branka.


Davor Schopf

Vijenac 304

304 - 10. studenoga 2005. | Arhiva

Klikni za povratak